✴Crno-bijela✴🔚

20.

Probudi me poljubac u čelo. Osjetim njegove usne i miris. Kroz zatvorene oči vidim obris njegova tijela. Sjedi pokraj mene, baš kao što sam ja nedavno sjedila uz njega dok je ležao u ovom krevetu. Čovječe, kako sam se smračila, nakon svega s onim prokletim Martinom. Moje tijelo više nije moglo podnijeti toliko šokova. Bila sam na rubu smrti, pa sam se vratila, pa sam dobila moći koje su bile prejake i dodatno su satrale moj izmučeni organizam. Nije ni čudo što mi je roletna pala. Totalni mrak.

– Hej, ljepotane – prošapćem.

– Dobrodošla nazad, mala vještice! –kaže sa smiješkom i poljubi mi vrh nosa – 'Si dobro? – otvorim oči i ugledam prekrasan prizor. Njegove oči  sjaje na svjetlosti sunca, a zlatna mu se kosa preturila na jednu stranu. Vjerujem da ga u ovom trenutku uopće nije bila briga što mu svaka dlaka ne stoji pod špagu kao inače.  Predivan je ovako raščupan.

– Nadam se! – odgovorim – Ti? – kimne potvrdno – A ostali?

– Svi smo dobro, Evangeline! – začujem baku pa se pridignem. Vani je  dan i svi su tu. Poslagani kao šahovske figure. Ian  drži ruku na Wienninoj glavi, Black je svoje omotao oko Lalyina struka, Rose i Red drže se za mali prst, za njih je držanje za ruku bilo previše romantično izgleda...– Sretan rođendan, dušo! – Baka kaže i svi se pridruže toj čestitci. 

– Hvala ti, bako. I vama ostalima... Ljudi, žao mi je. Žao mi je što ste svi morali proći ovaj kaos zbog mene. Zaista nisam željela da proživite sve to.

– Nemoj da ti bude žao, Eva, nisi ti nizašto kriva. – od Reda se teško čula riječ pa je i ovo imalo za mene veliko značenje.

– Bilo mi je čast boriti se uz tebe, Šarena. Kad god bude kome trebalo razbiti njušku, znaš gdje me možeš naći! – Rose namigne.

– I sljedeći put ako odlučiš umrijeti, molim te posavjetuj se s nama ostalima. Imamo par prijedloga kako da to učiniš bez ovoliko emotivne drame... – Black se nasmije, Layla ga ubode laktom pod rebra. Tako sam sretna zbog njihovih riječi da bih najradije plakala kao kiša.

– Bako, što je sa...

– Martin je gotov – odgovori – Više nikome ne može nauditi.

– Ali, ubio je djeda, mora patiti za to.

– Dušo, djedova je smrt zavedena kao zastoj srca, pa neka tako i ostane. Ne uplićimo policiju i zakon u ovo. Zakon zemlje je kaznio Martina. Zemlja je sebi vratila svoje. On više nema ništa. Običan je bolesni starac. Zahvaljujući tebi, Eva. Svojim si moćima uništila ubojicu svog djeda. Pravda je zadovoljena.

– Mislim da ipak nije posve! –  vidim da djed stoji pokraj prozora.

– U pravu si djede! – kažem i ustanem, a Maddox mi  pruži ruku.

– Ovdje je? – Baka upita sklapajući ruke.

– Da. Kaže da pravda nije posve zadovoljena. On je još tu, što znači da će naći mir jedino kad sve bude kako treba.