-Fantasy -
Eva je obična. Bar ona tako misli. Maddox je čudak. Tako svi misle. Ona je zapravo vrlo moćno stvorenje samo što toga nije svjesna. On zna da je moćno stvorenje samo nije svjestan koliko. Njihove su sudbine povezane. Oni su najmoćniji p...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Nisam ni znala za ovaj put koji vodi do Maddoxova doma, i kako sam se pitala od kuda izlaze sa autima, a eto sada sam saznala i to. Cesta me dovela na pravo mjesto.
– Uspori Eva! – upozori me djed – Tu su! Blizu su. – oboje gledamo lijevo–desno. Najednom začujem riku toliko glasnu da sam je jasno čula i pored zvuka upaljenog auta. Zvuči kao očajnički krik. Srce mi stane.
– Alfa! – djed uzvikne, a ja stanem na kočnicu. Pred auto izleti ogromni bijeli vuk. Izjurim van, i on je tamo. Leži ispijen, bez imalo snage.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
– O, Bože moj! – oči su mu sklopljene, teško diše. Ta ogromna zvijer! Nitko mi nije morao reći. Znam dok ga gledam. Znam da je to on!
– Živ je, Eva. Jedva, ali živ je! Čujem mu srce. Slabo je, ali preživjet će. Analy će pomoći. Ti ćeš mu pomoći, Eva.
– O, djede! – suze mi jurnu. – Ovo je Maddox, zar ne? – upitam, a djed potvrdi – Tko mu je ovo uradio? Tko, djede? Reci mi! Želim da mi kažeš! – vičem ne prepoznavajući vlastiti glas izobličen od bola.
– Eva, onaj koji je ubio i mene, kriv je za ovo. Isto đubre je ovo učinilo. A, sada... Sada ima snagu bijelog Alfe, Eva, ne možeš ni zamisliti koliko je moćan.
– Zašto? Zašto to radi? Što želi? – Nije ni odgovorio kada se zraka jutarnjeg sunca probila i obasjala mjesto gdje sam klečala pokraj velikog bijelog tijela. Zora je svanula. Jak bljesak svjetla zatvori mi oči. Kada nadođem otvorim ih i shvatim u što gledam... Maddox leži ispred mene sklupčan i potpuno gol.
– O, moj Bože! – brzo ustanem i potrčim do auta. Iz gepeka izvadim pokrivač kojeg baka uvijek drži unutra, pokraj kutije za prvu pomoć. Pokrijem ga koliko mogu. Krupan je i visok, a pokrivač kratak.
– Maddox? – zazovem ga – Maddox? – pomilujem mu obraz – Molim te... Otvori oči!
– Eva?... – šapne tiho. – Eva, čuvaj se... Moram... – ali ne uspe završiti jednostavno se onesvijesti . Vukovi počnu zavijati nekoliko metara dalje. Ostavim ga i koraknem prema zvuku.
