Sasvim slučajno😉

12.Odluka

Dragi moji...

Ispričavam se što nisam pisala nastavke dugo vremena..Iskreno...

Ly😘
⚫⚫⚫⚫⚫⚫⚫⚫⚫⚫⚫⚫⚫

Prošla su dva tjedna.....
Dva tjedna nisam pričala s Bornom....Pogledi bi nam se susretali po hodnicima škole,a sve što sam mogla vidjeti u njegovim očima je kajanje...Nekoliko puta bi otvorio usta želeći mi nešto reći,no ubrzo bi ih zatvorio jer je znao da  moje razočarenje neće samo tako nestati...

Vani pada kiša...Čujem kapljice kako lupkaju o prozor u mojoj sobi...Danas je škola,a i trening...Danas je takav dan...Tmuran kao i moje raspoloženje...Danas se moram suočiti sa trenerom i njegovom odlukom idem li u Split ili ne...Možda čak više ni ne budem kapetanica...Sama pomisao na to mi stvara brigu....

Aa ipak...tamo ću vidjeti njega...I dalje ne razumijem kako je mogao vjerovati prije njoj nego meni..svojoj curi..Pardon bivšoj curi....

No s druge strane tu je Teo...U zadnja dva tjedna smo se jako zbližili...Bio mi je rame za plakanje i razumio je moje probleme...Drago mi je što imam pravog prijatelja uz sebe..

Ustajem iz kreveta i oblačim na sebe adidas trenerku i bijele superstar...

Nakon sat vremena spremanja krećem u školu...Najradije nebi išla,ali što se mora mora se...

Stavljam slušalice u uši i upalim najdrazu pjesmu I hate you,I love you...Šetam i razmišljam kako u kratko vrijeme možeš zavoljeti neku osobu,a isto tako te gubitak te osobe može zaboljeti više nego lad izgubiš nekoga tko je bio s tobom cijeli život...

Tako isključena iz svijeta došla sam u školu...Nisam očekivala da će biti ispred škole...S cigaretom u ruci...Okrenuo se i pogled mu je zastao na meni...Ostala sam ukopana na mjestu...

Polako mi je prišao i uhvatio me za ruku...Odveo me iza škole...

"Tea..moramo razgovarati" rekao je hrapavim glasom i dalje me gledajući u oči.

"O čemu Borna?O tome kako si prije vjerovao njoj nego meni?O tome kako mi nisi uopće dao da objasnim?"derala sam se na njega..

"Tea..stvarno oprosti..Nisam htio...Mislio sam..."govorio je s glavom spuštenom...

"Rekao si sve što si imao reći....Mi više nikad nećemo postojati.."rekla sam s ljutnjom u glasu,a zapravo bih mu u tom trenutku pala u zagrljaj...

"Tea...ja tebe volim i nikad neću prestati."rekao je i pogledao me u oči...

"Kasno je za sve.."rekla sam,okrenula leđa i otišla....

Borna P.O.V.

Pustio sam ju da ode...Da mi okrene leđa iako sam znao da ona ne misli ono što je rekla...Ne želim ju pustiti,no ipak bolje da je sretna bez mene...

Tea P.O.V.

Danas koliko god sam htjela ne pričati s Teom o svemu što se dogodilo nisam mogla...Ima nešto u tim svijetlo zelenim očima što mi govori da mu mogu sve reći..Da sam sigurna s njim...

Sve sam mu ispričala...On me slušao i na kraju zagrlio...Njegov zagrljaj je bio topao,siguran...Bez njega bi ova dva tjedna bila dosadna i ispunjena suzama...

Nakon zvona on me otpratio kući...Na licu sam mu mogla vidjeti da razmišlja o nečemu,no nisam ga htjela puno ispitivati...Mučio je i mene trening koji će biti za manje od sat vremena...

Teo P.O.V

Zbunjen sam....Prije tjedan dana Teu sam smatrao samo svojom pijateljicom i ničim više...A sad,sad ne znam više što osjećam..Već neko vrijeme razmišljam o tome..

Tea P.O.V.

Trening je počeo i sve što sam je čekala je trenerova odluka...Jelena se držala podalje od mene i vrtila se oko Borne..Dobila je što je željela..

Trening je bio dosadan...Samo smo se dodavali dok je trening sjedio na klupi zadubljen u svojim mislima...

Kraj je treninga,a trener mi još nije rekao odluku..Stvarno želim ići na turnir u Split,ali sve ovisi o treneru..

Tea, trebam te na trenutak! Napokon se oglasio trener..

Došla sam do njega i odmah je počeo govoriti:
Mislim da je Jelena igrala prljavo i mislim da ti zaslužuješ ići na turnir u Split kao kapetanica naše ekipe..

Kad sam to čula dan mi je odmah postao bolji i od sreće sam zagrlila trenera..Ostao je iznenađen ali je ipak uzvratio zagrljaj..

Krajičkom oka sam primjetila Jelenu kako nas špijunira..Nakon zagrljaja otišla sam u svlačionicu i tamo me dočekala ljuta Jelena:

Nismo mi još gotove...Rekla je prije nego li je izletjela i zalupila vratima od svlačionice..

Spremila sam se i čekala Tea ispred dvorane..Iz dvorane je taman izašao Borna i prošao je pokraj mene kao da ne postojim..

Nakon 5 minuta čekanja Teo se napokon pojavio...Krenuli smo prema parku...

Idem na turnir u Split..rekla sam ne skrivajući osmijeh sa lica..

Super..Rekao je pomalo razočarano i sjeo na klupu pokraj nas..

Sjela sam pokraj njega i izvadila mobitel..Od dosade sam išla na instagram i na snapchat..
Teo je naravno špijunirao što ja radim i uzeo mi mobitel...

Glupirao se i slikavao nekih 10 minuta i spremio mobitel u džep...

Pokušala sam ga izvaditi iz njegovog džepa,ali me on počeo škakljati i plan je propao...

Dok smo šetali prema kući nismo puno pričali..Ne znam osjeća li još nešto prema Lei pa toliko razmišlja,ali ne bih željela da ga opet povrijedi..

Otpratio me kući i vratio mi mobitel...Ušla sam u dnevni boravak i izvalila se na kauč..Na tv-u nije bilo ničega pa sam uzela mobitel..

Otključala sam zaslon i na pozadini mi je bio Teo(slika na početku)...Imala sam poruku na whats app-u i bila je od Tea..

Teo:
Sviđa ti se što vidiš na pozadini?😉😚

Ja:

Da..da..Umišljeni😋😤

Teo:

Znam da me voliš pa makar i takvog umišljenog😉😘

Ja:

Budalo...Idem spavati...Lkn😂

Teo:

Laku noć princezo😘😉

Jadna ja s njim...Ali stvarno je dobro ispao na ovoj slici..Ehh da me sad on čuje...Promijenila sam pozadinu i otišla spavati...

A/N:

Nakon dugo vremena nastavak....
Nadam se da vam se sviđa...

Votajte i komentirajte❤

Lyyyyy😘❤💗