2.Trening

1K 70 2
                                    

"Tea budii se....vec je sedam sati"  vikala je mama iz kuhinje.

Ustala sam se i obukla.Obukla sam duks...crne adidas tajice i adidas superstar.Otišla sam u kupaonicu i sredila se za školu.

Išla sam pješice u školu zato što je bila udaljena 15 min.Počela je nastava.Danas smo imali samo pet  sati zato što nije bilo nastavnice iz hrvatskog.

Došla sam kući...ručala i gledala tv...U dva sata sam pripremila torbu za trening i krenula prema dvorani.Došla sam malo ranije...ali Ena me već čekala.Razgovarale smo i predložila je da jedan dan dodem poslije treninga kod nje i da prespavam.Pristala sam i dogovorile smo se da mogu doći sutra zato što nam škola počinje u 11 h.

Ušle smo u svlačionu i spremile se za trening.Ostale cure su više manje skoro sve pričale o dečkima koji će trenirati s nama.

Izašle smo na igralište...ali dečkima nije bilo ni traga ni glasa.Trener nam je odredio desetominutno zagrijavanje...Odjednom su iz nasuprotne svalčione počeli izlaziti dečki..Sve cure su stale i buljile u njih i oni u nas..

Od svih dečkiju samo mi je jedan upao u oko..Odnekud mi je bio poznat..Gledali smo se i odjednom je trener viknuo: Odsad trenirate zajedno...kapetanica ženskog dijela ekipe i kapetan muškog dijela ekipe neka dođu do mene.

Došla sam do trenera i iz muškog dijela ekipe do trenera je došao dečko koji mi je odnekud bio poznat...Trener je odlučio da će ženske igrati protiv muških..Netko bi pomoslio da je to nepravedno,no nama je to bilo sasvim u redu.

Igrali smo.Rezultat je bio 2:2...Sada je bio naša lopta.Ena je vodila loptu i ja sam gledala samo u Enu i loptu tako da uopće nisam gledala ispred sebe.

Odjednom sam se zabila u nekoga i da gubim svijest...Budim se i osjećam da me boli glava...sve mi je još bilo mutno..

Iznad mene je stajao "odnekud poznati dečko" sa zabrinutim izrazom lica...Kad je vidio da se budim nasmijao se i dao doznanja cijeloj ekipi da sam u redu..

Esi dobro? pitao me.

Da...odgovorila sam tiho.

Ajde znam ja da si ti čvrsta ko stijena...diži se..rekao mi je trener.

"Odnekud poznati dečko" mi je pomogao da se ustanem i nastavili smo igrati..

Završilo je 2:2...svi su otišli u svlačionice i polako izlazili iz dvorane.Pozdravila sam se s Enom i krenula prema izlazi iz dvorane..

Još mi nisi odgovorila na pitanje od jučer.-rekao je "odnekud poznati dečko" s malim smješkom.
Pogledala sam ga zbunjeno i on se nasmijao i rekao:
Ja sam onaj u kog si se zabila u tramvaju jučer.
Odmah mi je bilo jasno zašto mi je bio poznat.

Odmah mi je bilo jasno zašto mi je bio poznat

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

Zovem se Tea...A ti?-rekla sam s osmjehom.

Borna.-rekao je nasmiješio se.

U životu lijepši osmijeh nisam vidjela.Bio je baš sladak.Rekla sam da moram ić i otišla kući.

Gledala sam tv i odjednom je mobitel zavibrirao.Dobila sam poruku od nepoznatog broja.

✖ : Bok Tea

Ja: Bok ?

✖ : Kak si?

Ja : Kaj te briga? Tko si ti ?

✖: Ne moraš odma bit bezobrazna..

Ja : Tko si ti??

Ja : Aloo

Ja : Ma zaboravi...ne treba ovo meni u životu...

Blokala sam tu osobu na običnim porukama i otišla spavati.



Sasvim slučajno😉Where stories live. Discover now