On:
Nije mario.
Nije osjećao.
Nije ga bilo briga.
Ubijao je.
Otimao je.
Ona:
Marila je.
Osjećala je.
Brinula se za sve i svakoga.
Nikad ništa loše nije uradila.
Ali opet,život će joj se promijeniti iz korijena.
Zašto?
I
Zbog čega?
Budim se u svojoj sobi. Čekaj šta? Mojoj sobi? Što ja radim ovdje? I kako sam dospjela ovdje? Nemoguće! Ustajem i počinjem da razgledam po sobi,I BUM imam što da vidim. Mali milion kesa i kesica je na podu,na policama,samo još na plafonu fale. Šta ovo treba da znači? Koji je datum danas uopšte? Zapitkujem samu sebe po milioniti put. Uzimam mobitel i provjeravam. 8.7 je. Moj rođendan je danas? Kako sam mogla zaboraviti na ovo ?
Ovo sve nije maslo Emme i Iana,netko drugi je bio domišljatiji.
Do mene na krevetu se nalazi ogromna Balmain kartonska kesa na čijoj je ručki bila zakačena mala porukica.
"Volio bih da te vidim u ovome 18.7. -Jason."
Otvorila sam je i unutra se nalazila predivna crno-ljubičasta Balmain haljina.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Nije problem Jason,obući ću je,ali kada na vrbi zasvrbi. Ako si mislio da ćeš me ovime kupiti...Pa magare glupo razočarat ću te. Ne želim ništa odo ovoga da otvaram dok se dečki i Emma ne okupe. Želim da ovaj dan provedem uživajući,bez drame,bez Jasona i bez ikakvih briga. Ulazim u toalet kako bih obavila jutarnju higijenu ali i tamo me na Bogovo čudo dočekaju baloni i poklončići. Divno je to sve ali što će mi ovoliko poklona? Uzela sam čisto rozi hoodie,bijele pantalone te roze Christian Louboutin patike.
Uzela sam mobitek i napisala Emmi poruku da se popnu gore,jer mi je užasno mrsko silazit. Želim da što prije dođu imamo pune ruke posla.
Svih 8 budala uključujući i Jasona su ušli u sobu kao teroristi. Ian je nosi mali muffin sa svjećicom dok je ostatak pjevao,zapravo svi osim Jasona. Izgledao je kao da ga je netko natjerao da stoji tu pored svih nas kao da je osuđen na nešto. Izgleda kao da je izgubljen u vremenu. Možda i jeste. Tko zna na kakvim je on drogama. Posmatrala sam samo njega. Duha zvanog Jason. Sklonio se u ćošak i posmatrao što ja radim. Zagrlila sam sve osim njega,dok sam Emmu i Iana na sekund ugušila,
Požurila sam da sjednem na pod.
"Daj požurite sjednite,nestrpljiva sam. " Rekla sam brzo dok su oni sjedali gdje je tko mogao. Emma mi je dodala prvu vrećicu. Bila je to Cartierova mala ogrlica sa nekim slonićem. Bila je i porukica. Zapravo više je bilo kao pismo. Uzela sam ga te počela čitati.
"Ashley,znam da si ljuta kao ris na mene,ali dozvoli mi da ti objasnim." To je bilo ono što sam pročitala,i ono što ću pročitati. Nema šanse McCann,na ovo možeš da zaboraviš.
Pocijepala sam papir gledajući ga ravno u oči. Skrenuo je pogled. Neka. Mrzim ga Bože,mrzim ga.
Otvarajući ostale poklone bilo je još mali milion porukica kako od njega tako i od ostatka ekipe. Neke od njih su bile:
