Older Boy

Untitled Part 6

"Isabella, Isabella" čujem nježni glasić u suncem obasjanoj sobi. Ne mogu otvoriti oči od prevelike svjetlosti pa nekako čudno škiljim. Osjećam laganu bol u nogama kad ih poželim pomaknuti, a znam i zašto. Trčanje, Mike, noć, svega se prisjećam. 

-Myra, koliko je sati? Progovaram nakon nekoliko sekundi.

"8. U devet je doručak, a poslije toga kreću pripreme. U 11 Victor ima prvi meč, a nakon njega si ti."

-Opa, kako se osjećaš? Mislim, s obzirom na natjecanje i to sve? začudila sam se što ju pitam takvo što.

 "Hm, nervozna sam, ali jako uzbuđena. Želim da pobijedimo, a mislim da možemo.Ti?" Osmjehne se.

-Ne znam,isto tako, valjda.  Silazim s kreveta, uzimam ručnik i uvlačim se u kupaonu. Ulazim u tuš kabinu i puštam da mi se vruća voda slijeva niz tijelo. Izlazim iz kabine oblačim svježu čistu odjeću. Osjećam se odlično, puna sam energije i samopouzdana. 15 minuta kasnije ulazim u sobu i stavljam sve u svoju torbu za treninge. Myra se uređuje u kupaonici, a ja provjeravam mobitel. Imam nekoliko poruka. 

Mama: Ljepotice moja, rasturi danas i ne odustaj. Javi rezultate!

Vanesa i ostale cure u grupnom: Tko je to na natjecanju sa super zgodnim profesorom?? Pokaži mu tko je najbolja boksačica svih vremena! Vjerujemo u tebe. 

Josh: Bella, znaš da bih volio da sam tamo! Svejedno, navijam za tebe, samo jako.

Svi mi izmame osmijeh na lice svojim lijepim porukicama i odlazim na doručak. Nekoliko stolova dalje vidim Mikea kako sjedi s profesorima iz drugih škola. Ne primjećuje me. 

"I evo nas! Ostalo je još sat i pol do početka. Vježbajte, zagrijavajte se, psihički se pripremite, radite ono što radite prije svakog meča. U pola 10, svi budite ovdje da zadnji put sve ponovimo." rekao je Mike. 

Myra odlazi do Victora, razgovaraju. David radi sklekove. Anna, pomalo čudna cura, koju uopće ne poznajem, udara u vreću kao da je meč već počeo. A ja radim ono što i uvijek. Uzimam mobitel i slušalice, puštam pjesmu We Are The Champions koju slušam svaki put. Sjedim tako tri minute te se nakon toga pomolim. Kad je moja psihička priprema gotova, krećem na fizički dio. Radim neke obične vježbe te nakon toga vježbam s utezima i poslije klasično boksam. Uzimam pauzu kako bih popila vodu kad mi Mike pokaže pogledom da odem za njim u hodnik. I odlazim. 

-"Jesi dobro? Inače, ono jučer je bilo predobro, hvala ti na tome."  Šapće mi i prima me za ruku. 

"Nemaš mi se što zahvaljivati, dobro sam." Privlačim mu se u zagrljaj kad me on obavija rukama. Stojim tako nekoliko sekundi kad mi kaže 'Idemo sad, moramo održati neki motivacijski govor i prvi meč je Victorov.'

Sjedim točno pokraj ringa. Ostatak ekipe je kraj mene, a Mike stoji odmah do Victora koji ulazi. Svi ga bodrimo, a njemu ide odlično. Bori se s lakoćom, vidi mu se u pokretima, u pogledu. Dečko protiv kojeg se bori nema šanse i na kraju pada, gromoglasni pljesak širi se dvoranom i Victor je pobijedio. 

Na meni je red. Cura ista ja. Ista visina, ista težina, kosa, oči, kao da se borim protiv same sebe. Kao da se borim protiv onoga što jesam i onoga što želim biti. Na početku dobivam nekoliko laganih udaraca kad čujem nekoga s klupe "Bella, ti možeš puno bolje." To mi je pomoglo, udaram ju u trbuh, jedna ruka joj poleti prema meni, ali branim se. Slobodnom rukom udaram ju u jagodičnu kost i ona pada na tlo. Plitko udišem i nadam se da se neće dići u zadanom vremenu, ali ona je gore već za nekoliko sekundi. Sada ona mene udara u jagodičnu kost, ali samo na trenutak gubim ravnotežu od pulsirajuće boli u glavi. 'Okončati ću ovo sada' pomislim i udaram ju nekoliko puta u trbuh i ona pada. Niti ne skužim, a sudac podiže moju ruku i govori kako sam pobjednica. Čujem radosne uzvike s klupe i nasmijem se. 

"Uspjela siii" kaže mi Mike kad me primi za ruku i čestita.

-Da, jesam, oh, ovo je bilo predobro.

Ostale borbe su prošle odlično. Pobijedila sam i drugu borbu protiv neke curice koja je bila dosta mlađa od mene. Čak mi je bilo žao što sam ju morala pobijediti, tako mladu i dragu. Svi iz moje škole su pobijedili, osim Anne koja je izgubila drugi meč u zadnjoj rundi. Na kraju svi zajedno jedemo večeru i razgovaramo, a poslije svi odlaze negdje. Myra i Victor odlaze zajedno pa me Mike upita dođem li do njega u sobu.

Nalazim se pred sobom 323 i pokucam. "Otključano je Bella" govori mi Mike.

Ulazim, vidim ga na krevetu u bijeloj majici s natpisom i kratkim hlačama. Tipkao je nešto na mobitel, ali je prestao čim sam ušla. Blago rečeno, soba je u KAOSU. 

-Što si ti ovdje radio, nismo tu ni jedan dan? Smijem se.

"Hahah,ma tražio sam nešto, tj. htio sam sve spremiti prije nego što dođeš i onda sam učinio ovo." Pokazuje mi na sobu razbacanu odjećom. 

-"Ma nebitno, šalim se."  Skačem do njega na krevet,a on mi gladi kosu. 

Ležimo tako zajedno, a ja samo pričam. Volim pričati, a on je dobar slušatelj. Govorim mu o svemu što mi padne na pamet, a nakon nekog vremena približi mi se i poljubi me. Nasmiješi se i kaže 'O Bože, tako si slatka dok puno pričaš.'