Older Boy

Untitled Part 4

Ne osjećam se najbolje. Pijem tabletu protiv glavobolje i ipak odlazim u školu. Gotovo cijeli vikend provela sam učeći zato što kreću završni ispiti i moram rasturiti! Koliko sam shvatila iz Vanesine zbunjujuće poruke, njezin dejt je prošao super. Jedva čekam da mi ispriča sve.

-Poljubio me! šapne mi Vanesa pri ulasku u učionicu povijesti.

"Poljubio te? To znači da ste sada skupa ili?!"

- Valjda, nemam pojma, nismo o tome razgovarali. Ljubili smo se cijelu večer pa valjda jesmo.

"Znači lijepo si se provela? Baš mi je drago." 

- Daaa, a što je s tobom i Gospodinom Starijim?

"Gospodinom Starijim?" uputim joj pogled kao da priča o napadu vanzemaljaca.

-Znam da ti se sviđa, znam to haha!

"Pa ono, slatkica je, i lijepo se smije, i voli razgovarati sa mnom, i... da, sviđa mi se. Ali je stariji i on je moj profesor."

- Teoretski gledano, nije ti profesor, samo je stažista. Obožavam dok ovako filozofira.

*6 sati kasnije*

Na putu u dvoranu, razmišljam o preostalim danima do natjecanja. Brojim još 7 dana. Jedan dio mene je jako uzbuđen, kao i prije svakog meča, a drugi dio mene je malo uplašen. Naime, ne znam s kim ću se boriti jer popis parova se ne saznaje sve do prvog dana natjecanja.

-Isabella, na tebi je red! Govori mi Mike. Red je na to da se on i ja borimo. 

"Jedva te čekam pobijediti!" Govorim mu, svi oko mene se smiju.  Ulazim u ring, prilazi mi bliže da drugi ne bi čuli i šapće 'Slatka si tako samopouzdana.' Ovo je prvi put da mi je rekao tako nešto, obično su naši razgovori dosadni i bezvezni, s puno osmjehivanja jedno drugom. 

-Sačuvaj to za kasnije. Počinjemo. 

Prva počinjem udarati, on me upozorio na to da više se više branim, a ne napadam pa ću sad to promjeniti. Zadajem mu nekoliko laganih udaraca, ali ne mogu ništa ozbiljnije. Ovo će biti teže nego što sam mislila, borila sam se protiv težih i viših od mene, ali on je drugo. Predivan je. Tamne oči mu divljaju, kratka kosa mu pada niz čelo, vidim da je nepažljiv pa ga udaram u trbuh. Obujmi rukom trbuh i lagano zajauče. Mislila sam da ćemo se boriti dok neko ne završi na podu, ali on samo podiže pogled i smije se " Jesi me, Bella, čestitam" 

- "Rekla sam ti!" Izlazim iz ringa i smijem se. Smiju se i drugi oko mene, moji kolege, Victor mi čestita, on je isto pobijedio Mikea. 

- Moram vas pohvaliti, bili ste odlični. Vidim napredak kod svih vas i nadam se da ćemo još kroz par dana izvježbati sve što moramo kako bismo pobijedili. Vjerujem u vas i znam da ćete dati sve od sebe. Ostanite sad još malo kako bih vam dao suglasnosti koje mi sutra morate donijeti. Neka potpiše jedan od roditelja. 

"Mike, zašto si prestao boksati?" upitam ga kad su svi već izašli.

-Hm, zašto sam prestao boksati? Duga je to priča, možda ti ju jednog dana ispričam.

"Jednog dana?" zvučim razočarano.

-Nemoj ti brinuti o tome, pobijedi na natjecanju i znati ćeš.  Pogleda me i nježno se osmjehne.

"Pobijedit ću, a onda ćeš mi reći, može?" složim nedužni puppy face.

-Reći ću ti.  To zvuči tako obećavajuće kad on to izgovara.

"Ajmo sad, moraš još učiti, zar ne?"

- "Da, idemo." Izlazim iz dvorane kad me lagano dodirne po ruci. Podignem pogled, vidim mu lice u polumraku, ima pravilne crte lica i tamnu kožu. Njegov dodir u meni budi neki čudni osjećaj, nešto što još nisam osjećala prema dečku i sve što uspijem izgovoriti je ''Bok, Mike''.