Older Boy

Untitled Part 1

Budim se, gledam na mobitel, 5:30. Nema više spavanja za mene, ako ne požurim, zakasnit ću. Odlazim u kupaonicu, šminkam se, oblačim traperice i običnu majicu. Nisam još ni otišla, a već jedva čekam da se vratim kući. Naime, danas pišemo test iz matematike. Samo da prođe ovaj dan.

Zovem se Isabella Grandver, imam 17 godina i učenica sam jedne od najboljih gimnazija u državi. Idem u 3. razred i matematika mi baš i ne ide. Volim jezike, povijest, sport i šminku. Sasvim sam obična tinejdžerica. Učim, treniram boks, izlazim s prijateljima.  Ne smatram da sam po nečemu posebna. 

U školu dolazim sa svojom najboljom prijateljicom Vanesom. Vanesa je predivna cura, niska, mršava, s dugom smeđom kosom i zelenim očima. Jako sam zahvala što imam nju, sve joj mogu reći.

- Bellaaa, Vanesaa! Pričekajte nas. 

Okrećem se da vidim tko se to dere tako rano, kad ugledam Jakea i Josha.  Oni su kao braća, idu u 4. razred i sportaši su, visoki i poprilično zgodni.  Jake je oduvijek zagrijan za Vanesu, iako ga ona ne doživljava. Josh je tip dečka s kojim bih ja bila, duhovit je i zabavan, ali ponekad pun sebe. To mi ponekad smeta, ali mi smo samo prijatelji.

Započinjem razgovor s Joshom o sinoćnoj utakmici na kojoj sam bila, ali prekida me Vanesa riječima: - Belaa, kasnimo na matku, oh, požuri, sat je već počeo!

-Aa, bok dečki, žurimo.  Stignem jedino to izustiti kad se za nekoliko trenutaka nađem pred vratima učionice. Uletavam i počinjem se ispričavati kad za stolom ugledam nekog mladog dečka kojeg dosad nisam vidjela u školi. Pitam se kad su ga zaposlili. 

- Ispričavamo se.. mi smo..zadržali su nas.. uglavnom, ispričavamo se.  Dečko u sivoj majici i crnoj trenirci izgleda ljuto i očekujem da se počne derati, ali on se samo nasmije. Nasmijem se i ja. Gledam ga još trenutak i sjedam na mjesto kada on započinje:

- Ja sam Mike, ovdje sam na praksi, stažista sam tjelesnog kod vašeg profesora. Profesorica matematike me zamolila da vas pričuvam dok pišete test jer je odsutna. Pospremite sve sa stolova i podijeliti ću vam testove. Svatko neka gleda u svoj test, molim!

Prvo što sam primijetila na njemu je to što je jakoo zgodan. Visok je, tamnoput, sa razbarušenom tamnom kosom i smeđim očima. Još je i sportaš.

Dobivam test i čitam prvo pitanje. Oh, ovo znam! Iznenadih se, iako sam puno vježbala bila sam nesigurna u sebe. Rješavam zadatke sasvim solidno, nešto znam, nešto ne, ali sam zadovoljna. Mjerim nešto ravnalom kada osjetim da netko stoji iznad mene i gleda u test. Podignem pogled i vidim Mikea kako stoji naslonjen na zid do moje klupe i gleda me, ili moj test. Na trenutak zadržim pogled, ali ubrzo ga spuštam natrag na test. Moram ostati koncentrirana, a on me dekoncentrira dok mi stoji nad glavom i gleda. Na trenutak pomislim na to zašto je on ovdje, ali ubrzo se vratim zadacima. 

Tišinu prekida jedino njegov hod po učionici i neka cura koja stalno nešto pita. Svakih deset minuta pita nešto tipa: - Profesore, možemo li u 3. zadatku nacrtati skicu?

On odlazi do nje i nekako zbunjeno odgovara: Pa ja se baš ne razumijem u to, što će ti uopće ovdje skica?  Isključujem se i rješavam test. 

Na kraju sata, predajem test, na izlasku iz učionice kažem "Doviđenja" ali on ne odgovara.  Sve što čujem je šaputanje cura iz razreda u kojem govore kako je predivan, zgodan i nadaju se da će nam biti na tjelesnom. Iskreno, i ja bih voljela da bude. Nekako ne želim priznati, ali nevjerojatno mi je privlačan. Ima možda 24-25 godina što mi se sviđa, ali on mene vjerojatno vidi kao curicu. 

Ostatak dana provedem u razmišljanju kako je u školi bilo sasvim okej, iako sam mislila da će biti užasno. Poslije nastave bila sam s Vanesom, Mašom i Sophiom u kafiću Stars. To je mjesto u koje idemo poslije škole i u kojem se osjećam sasvim opušteno. To je i zbog toga što sam sa curama koje su mi kao sestre. Pred njima mogu biti ono što jesam jer znam da me neće osuđivati. Volim ih. 

U krevetu razmišljam o tome kako je bio lagani dan. Nisam imala trening, ali osjećam tremu pomiješanu sa strahom zbog nadolazećeg natjecanja. Naime, krajem ovog mjeseca održava se državno natjecanje u kojem sudjelujem kao jedan od predstavnika naše škole. Iako treniram u svome klubu, profesor tjelesnog insistira na dodatnim treninzima poslije nastave u školi.  Razmišljam o napornom treningu koji me čeka, ali me san hvata i zaspim. 

Hvala puno, ako ste uopće i pročitali moje prvo poglavlje! Ovo mi je prva knjiga pa nisam prepuna iskustva, ali pišem već dugo. Nadam se da vam se barem malo svidjelo prvo poglavlje i nadam se da ćete nastaviti čitati!