| Paranormal Teenage Erotic Romance | +18 |
Anastasija Vajld se preseli u novi grad i prvi dan srednje škole naleti na Kvina, koji je arogantan, misteriozan, prelijep i toga svjestan. Mislila je da je on razlog zbog kojeg su ljudi izmislili riječ 'p...
-Deko, idem ja!- doviknula sam ustajući od stola u kuhinji za kojim sam doručkovala i krenula u školu.
-Dobro, curice, ali čuvaj se!-odgovorio mi je deka kao i obično iz garaže koja je spojena s kućom, a veza između kuhinje i garaže je hodnik.- Mogu te odvesti ako ti je problem ići sa autobusom!
-Nije potrebno, deko! Ali, hvala ti!- rekla sam i izašla.
---
Zvono! Ugledala sam vrata kabineta i požurila, izbjegavajući ostale učenike da se ne sudarim s njima, iako sam znala da profesori nikad ne dolaze na vrijeme. Pa, bar ne profesor Jork. Taman da uhvatim rukom za kvaku vrata, kad ih neko otvori i ja udarih u nešto tvrdo i pomalo hladno. Podigla sam oči i ugledala...pa, mogu sa svakim pravom reći, najljpše muško lice na planeti Zemlji. Imao je sive oči kao srebro, pune usne, malen nos i pravilno oblikovanu čvrstu mušku vilicu.
-Izvini, ja sam...slučajno...opet se ispričavam...- zamucala sam, gledajući kako sive oči skeniraju moje lice, zatim polako spušta pogled odmjeravajući me.
-Nema veze, djevojčice.- osmijehnuo se podrugljivo kao da je znao da razmišljam o njemu kao o...o savršenstvu. Bez svake sumnje je tako izgledao. I...čekaj malo! Je li on to mene upravo nazvao 'djevojčicom'? Namrštila sam se.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Novajlija se ponovo podsmjehnuo, mimoišao me i nastavio kao da se ništa nije dogodilo. Okrenula sam se za njim. Dok se probijao kroz gužvu, posmatrala sam ga i zadrhtala osjećajući...opasnost? Nisam mogla opisati taj osjećaj. Djevojke su ga posmatrale sa neskrivenim interesovanjem, a muškarci su ga uopšte nisu gledali, jer su znali da nisu vrijedni da ga gledaju. Niko se nije mogao mjeriti s njim. U djevojkama je probudio sve njihove ženske instinkte...kao i moje... Žene su oduvijek, kao i djevojke, umjele da prepoznaju opasne muškarce, a ovaj je bio potpuno otjelotvorenje čiste opasnosti.
Bilo je očito da u njemu ima nešto primitivno, ali i nešto što nije samo vanserijski zgodno, uprkos njegovom savršenom i jedinstvenom izgledu. Nešto...nerealno, nepostojeće...nešto životinjsko. Bio je poput vuka okružen gomilom domaćih kučića. Jednostavno je bio drugačiji. Nije se držao kao ostali. Zapravo, kretao se kao...grabežljivac. Visinom, ali i nekom skrivenom, a ipak prepoznavajućom inteligencijom u očima, kao i opasnošću koja je isijavala iz njega, nadvisivao je sve učenike u hodniku. Arogancija je, ipak, preovladavala između svega ostalog. Ali i dalje se nisam mogla odvojiti od osjećaja da prijeti opasnost vidjevši njega. Svima...ili možda samo meni?
---
Prvi čas je prošao kao i svaki drugi. Ponavljanje stare i učenje nove lekcije, a onda tortura-ispitivanje! To je onaj dio koji mi je najgori...ali preživjela sam i to. Kao i drugi čas, i treći. I napokon-veliki odmor! Ali ovaj put sam primijetila i da ostale djevojke ogovaraju i nisam mogla ne čuti kako spominju visokog, crnog modela, s kojim sam se sudarila na vratima.
Sa Kloi, Rinom i Lajlom sam se našla u kafeteriji, kao i obično. Sjele smo za sto sa velikim četvrtastim tanjirima punim školske hrane i odmah se bacile na priču kako su nam prošli časovi, a nakon jadikovanja prešle smo na vedrije teme, naprijer nove filmove ove godine, ko li će biti miss mature ove godine i naravno šta ćemo obući za maturu...iako do mature ima još više od 3 mjeseca. Znam, znam, šta ćete pomisliti. Da je sasvim normalno tako početi ranije, ali meni to stvarno nema smisla, jer ja mogu spremiti za sedmicu dana. Istina je!
-Plava boja meni odlično stoji. Mada, još ne znam kakve bih cipele uz to mogla?- jadala se Lajla, gurkajući viljuškom hranu po tanjiru. Bila je prelijepa, duge, ravne i plave kose, iako je ona to poricala...jer kako ona kaže spadala je u luzere, znate ono kao nepopularna djeca.
-Puna peta dvanaestica, naravno!- uzviknula je Kloi, vatrena crvenokosa, sa velikim loknama.- Ne znam za vas, ali meni najbolje stoji, kao što i sami znate tamna boja, najbolje blještavo bijela. A štikle...pa, još ne znam, dvoumim se između boje kože, bijelih ili crvenih kao moja kosa! Šta vi mislite?- upitala je.
-Najbolje bi bilo da uzmeš onu boju koje će ti biti i torbica boje.- javila se Rina, povučena djevojka crne kose svezane u neurednu punđu (često je takva).
-U pravu si, Rina. Hvala ti.- Kloi joj je poslala zračni poljubac jer su sjedile jedna preko puta druge. A zatim je pogledala ravno u mene, koja sam sjedila pored Rine.- A ti, mala? Jesi li ti odlučila?
-Rekla sam vam već da ja to radim sedmicu ili dvije prije mature.- kad sam vidjela da su se krenule pobuniti, podigla sam ruku.- Ozbiljna sam, neću to raditi ni dan ranije!- naglasila sam 'ni dan'.
Ali džaba one su nastavile meni soliti pamet kako je to neodgovorno, kako mogu ostati bez najboljih haljina, kako će se cijene samo povećati (iako se ne slažem s tim, ostalo je na mjestu)...kako ovo, kako ono...stvarno mi se nije dalo slušati, pa sam se zagledala u hranu koju sam ionako samo gurkala po tanjiru, kao i Lajla. U svoju obranu-nisam gladna!
I onda sam odjednom imala čudan osjećaj kao da me neko posmatra. Digle su mi se dlačice na stražnjem dijelu vrata, pa sam se rukom tu počešala. Ali i dalje isto.
Podigla sam pogled, ne dižući glavu i polako promotrila ostale učenike. Neki su se gađali hranom (fuj), većina njih je bila udubljena u razgovor, manjina je jela bućkuriš koje su spremile školske kuharice, ali ništa čudno nisam primijetila. Onda sam se oslonila na naslon stolice i polako nagnula glavu u lijevo i desno, ali ni tu nije bilo ništa slično. Morala sam pogledati iza sebe, ali mi je bilo ofirno samo se okrenuti, pa sam morala nekako to izvesti da izgleda ležerno.
Taman sam mislila gurnuti viljušku tako da padne sa stola i onda se sageti i tako promotriti one iza, kad je neugodno peckanje prestalo, pa sam se uspravila u stolcu i bilo mi je lakše. Možda sam ja sve to samo umislila...vjerovatno!
-Ali...mislim stvarno, Anastasija, ti mene ne slušaš!- uzviknula je Kloi, pa sam se trgnula i nastavila je ignorisati.- Pa, to je nečuveno!- i nastavila je Kloi...
Riječ autora :)
Još jedno poglavlje objavljeno; Anastasija je napokon upoznala Kvina...
Kako vam se čini Kvin? Kad sam krenula da pišem o njemu, prvo nisam znala kakav želim da bude, ali nakon romana koje sam pročitala na Wattpadu i drugim online knjižarama, dobila sam neku ideju kako bi on trebao izgledati. Bazirala sam se na to da bude kao neki zločesti dečko, jer to očigledno danas svi vole. Bio je mješavina Hardina iz knjige 'Posle svega' i naravno Edvarda Kulena iz 'Sumrak Sage'... I nadam se da vam se sviđa...
Još jedno poglavlje danas... Vote / Komentar. HVALA!! <3 <3 :D
