Zeus 🔚

6 mjeseci kasnije

Zato bih volio da si ovdje. Da vidiš sve svojim očima. Da čuješ sve kako treba, a ne kroz ove moje priče koje svakodnevno pričam ovdje u nadi da negdje odjekuju u tvojoj tami. Volio bih da si tu da vidiš ovu malenu mrvu, da osjetiš njene ruke oko svog vrata i da opet vidim taj blesavi izraz na tvom licu dok je držiš u rukama. Volio bih da si tu za toliko mnogo toga, da nađeš put iz tame nazad u svjetlo koje te čeka, u svjetlo koje zaslužuješ više od ikoga.

Sanjam dan kada ću opet negdje čuti tvoj glas i kada ću te prebiti zbog sveg sranja koje si nam priuštio. Zbog bola, zbog gubitka, zbog slomljenih srca. I kada te polomim kako spada, onda ću te pustiti da živiš svoj život i pokupiš sve nagrade kojima te obasuo. Trebaš nam. Trebaš meni, roditeljima, bratu. Trebaš River i Britt. Da budeš ljubavnik, otac svojoj djeci. K vragu sve Rion. - uzdahnem duboko, pa otpuhnem. - Volim te brate. Moram da idem. Zvat ću te ponovno uskoro. - Prekinem vezu i strpam mobitel u džep. Po tko zna koji put zovem jedan broj i pričam mu u nadi da će me jednom čuti. Da će s druge strane doći neki odgovor, ali odgovora nema. A, ja ne mogu da odustanem od ovoga i neću ma koliko vremena da prođe.

Brittany priđe, otrese ručice od pijeska pa sjedne kraj mene.

- Nedostaje mi - kaže i obori pogled.

- I meni Štrumfeto.

- Nedostaje mi i da me zove Kovrčava Sue.

- Znam.

- Obećao je da će se vratiti. Rekao je to.

- Rion Zeus nikada nije pogazio svoje obećanje mila.

- Ali, nema ga. Ne može se vratiti.

- Nisam znao da si prestala vjerovati u bajke i čuda. Kada se to molim lijepo dogodilo? - pitam ona gleda svuda sa strane. - Britt? Što smo rekli? Čuda postoje. Samo treba vjerovati u njih. - Vidim Ratonov auto kako se zaustavlja na parkingu. Iziđe van, Denver, Riverin brat iziđe za njim, a onda otvori vrata i njoj pa joj pruži ruku i pomogne da se sada već okruglastog trbuha izvuče van.

- Mama! - mali cvrčak cijukne pa krene prema njima. - Ujko Denver! Raton! - grli ih sve redom kao da ih nije vidjela danima, a ne dva sata. Priđem i poljubim River, pa pružim ruku Denveru.

- Još jednom primite moju sućut zbog majke. Žao mi je.

- Hvala ti Rendall. Sada je bar mirna. Ništa je više ne boli. - Denver uzme Brittany u ruke.

- Hvala što si je čuvao Rendall, nije dobro za nju da prisustvuje sprovodu.

- Nimalo mi nije teško čuvati ju. Obitelj je. Kao i ti. Kao i VI, ispravka. - Ona se nasmiješi. - Jesi dobro? Je li tu - pokažem na njen trbuh- sve ok? Mali Zeus raste?

- Sve je dobro, hvala ti.

- Raton i ja se večeras vraćamo u Huston, vidjet ćemo se krajem mjeseca, ako je to u redu?!

- Naravno, uvijek ste dobrodošli. Obitelj smo, zar ne?

- Čuvajte se - kažem pa je zagrlim. - Mišu mali, pazi na majku i ovo maleno koje je tu unutra. Ti si mi glavna za sve kada mene i Ratona nema, dogovoreno?!

- Dogovoreno - kaže i digne ruku dajući časnu riječ. River se nagne ka meni, malo se spustim da mi može šapnuti.

- Pitala me jučer može li Rion biti i njezin otac, ako je već bebin? Ne sviđa joj se ideja da ona i beba imaju dva različita oca. Nije mi bilo lako odgovoriti na to, jer ona je zapravo sretna što ima Thoma, kakav god da jeste još je tu.

- Mislim da je Rion bio njezin otac i ona njegova kći čim ju je ugledao.

- Da, i ja to mislim.

- Vidimo se uskoro. Čuvajte se. - pozdravim se sa svima, pa sjednem u auto s Ratonom.