Bio sam vojnik, osiguranje, bio sam tjelohranitelj važnim ljudima, bio sam mnogo toga i svega sam se nagledao. I baš zbog toga što sam vidio svašta upoznao sam se sa onom veoma lošom stranom našeg svijeta i uvideo koliko je maleni čovjek jadan i ne...
Nakon razgovora sa River, obavio sam nekoliko poziva i onda samo čekao onaj od Teene. Javila se kada je izašla iz autobusa i krenula ka policijskoj postaji. To mi je sasvim dovoljno jer znam da će postupi ispravno, velika je ona i pametna cura i zna najbolje što je prošla. Navečer se uputim u jedan od barova, ondje pored nekoliko kratkih pića pokupim isto tako kratko ošišanu brinetu koja mi skrati noć i priušti savršeno balansirano pražnjenje tijela i punjenje novom energijom. Ujutro je odvezem gdje je željela i krenem na put ka Vegasu. Autocestom 60 do Wickenburga, a onda nastavim dalje putem 93. Vjetar koji me šiba dok moj Harley jezdi po cesti, razbacuje mi kosu posvuda, definitivno će već u sljedećem gradu pasti šišanje. Temperature počinju da rastu i iako je U Phoenixu trenutno 20 stupnjeva, u Vegasu je koji stupanj toplije i dok stignem već će biti i podne tako da će krenuti onaj zagušujući osjećaj koji pustinja tjera u pluća. Navikne se čovjek na visoke temperature doslovno cijele godine, pa kao čekamo tu neku zimu i ovako rano proljeće, ali s godinama nam i to postane toplo.
Dok vozim i uživam u krajoliku koji bajkeru može pružiti Arizona, razmišljam o onome što je rekla River Max i teško mi je da povjerujem da bi netko iz Biroa mogao samo tako okrenuti glavu na ono što se događa u tom centru. Nije da sam šokiran, jer danas me više ništa ne može šokirati, ali sam iznenađen, jer ipak su u pitanju djeca. I zašto se ti roditelji nisu pobunili protiv svega toga, nego su se okomili na pojedine liječnike i znanstvenike ondje? Nešto mi tu ne štima, nešto smrdi više od crknute lešine pustinjske lisice pored koje sam upravo prošao. I možda najbolji način za otkriti što je u pitanju i jeste uvući se se unutra pod krinkom Riverina tjelohranitelja i onda se u sve uvjeriti svojim očima. Ako je tako kako ona kaže zašto je još uvijek ondje, zašto pored sve te djece ona i dalje svoju kćer vodi ondje? Da li i na njoj vrše eksperimente i vrši li ih i ona, ili neki drugi znanstvenici? Previše je pitanja na koje nemam odgovore i da bih ih dobio ne preostaje mi ništa drugo nego nego prihvatiti njezin prijedlog. Ako je zaista tako kako kaže, ako je netko iz FBI–a umiješan morat ću posegnuti za svojim vrlo važnim vezama i poznanicima za kojima bih inače posegnuo samo u najgorem slučaju. Ako se ispostavi da je potrebno, uradit ću to, ako pak nije moja braća i čovjek kojem ime ne izgovaram ostat će i dalje neobaviješteni o onome što radim.
***
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Nepregledne pustare koje prate cestu, pod suncem pustinje već sada postaju zamorne i stajem u Kingman da se odmorim i ako uspijem podšišam ovu predugu kosu. Grad je veoma lijep, uređen baš kako i treba biti jedan grad u Arizoni, naljepnice i znakovi legendarnog Road 66 svuda su okolo. Miris hrane širi se iz restorana i zalogajnica, ljudi gmile po ulicama. Spazim brijačnicu pa se tu zaustavim, parkiram motor i uđem kroz širom otvorena vrata.
– Može li se?
– Naravno gosp... – kaže čiča pa kad se okrene i vidi me, krene dizati glavu gore. – Uh, možeš ući, ali nisam siguran hoće li ti moja stolica biti dovoljno velika.
– Bit će, budi bez brige.Vjerujem da je ovdje već sjedio nekakav košarkaš ili ragbi igrač, ja sam ti tu negdje. – kimne potvrdno, priđe pa pogleda van kroz izlog.
