Zeus 🔚

Kingman šalje pozdrave

Od trenutka kada nas je Jesse na prevaru uvukao u automobil tvrdeći da je Rion to zahtijevao od njega do trenutka kada ga je taj isti Rion umalo ubio šakama, nisam znala kako se osjećam niti što osjećam. Bila sam uplašena, zgrožena, a najviše što me plašilo bilo je to što je Britt bila sa mnom u svemu tome. Ona je dijete puno svojih muka i problema i nije joj bilo potrebno da je otme nekakav manijak koji nam objema prijeti smrću. Koliko me strah prožimao, toliko sam već bila sasvim sigurna da ću je stegnuti čvrsto uz sebe, otvoriti vrata i ispasti skupa s njom na cestu, jer dozvoliti tom skotu da uradi što je naumio ne bih dozvolila ni u ludilu. Kada je Rionov glas s druge strane mobitela rekao da se držimo da dolazi po nas znala sam da govori istinu, i da je vjerojatno već negdje blizu. Odustala sam od plana da iskočim s djetetom van i čekala da se pojavi. Sreća na Brittaninu licu kada ga je vidjela kroz prozor auta udarila me po sred srca. Ovim je samo učvrstio njenu opčinjenost njime, stekao status junaka na sve moguće načine i kako je on rekao da se vezao za nju, vjerujem da je ona to sada učinila duplo jače. Dok smo drhturile u njegovu zagrljaju spašene od Jessea Cartera znala sam da mi više nema povratka nazad. Rion Zeus postao je nešto neopisivno važno u mom životu i to neće tako lako proći.

A, onda je nakon svega izjavio da nas vodi svome domu u Primm, u gradić u kojem godinama nisam bila. I ne samo to, ondje je odveo i djecu, ondje će biti njegova braća, Mike i njegovi roditelji. Jedini roditelji muškarca koje sam ja upoznala bili su Thomovi, ali i njih sam vidjela svega nekoliko puta u životu. I baš sada, kada sam sva izvan sebe od svega, nespremna, raskupusana i u očajnom izdanju, on me vodi svojim roditeljima.

Skrene u Primm Valley gdje su one zgrade još uvijek iste, nepromijenjene i netaknute. Primm je zbilja malo i doslovno nikakvo mjesto, ali je mnogo blizu Vegasu i svi koji žele pobjeći iz vreve grada, a opet biti blizu ondje se smjeste. Za mlađe generacije to nije nikakvo mjesto, ali za one pred mirovinom i u mirovini Primm je odličan izbor. Vidim tamno plavi kombi ispred jedne zgradice, Eli je dovezla djecu. Rion parkira, pa iziđe, otvori nam vrata i uzme Britt.

- Eli je stigla. Hajde idemo.

Nervozna sam i nije mi svjedeno, ali moram si u glavi posložiti da je ovo zbog djece ne zbog mene i moram prestati umišljati da me vodi upoznati s roditeljima jer sam eto ja nešto njegovo. Glupa sam. Zvoni na vrata jer kuća je dobro zaključana verujem po Elinu savjetu. Čujem sitne, ženske korake, a kada proviri kroz tamnu zavjesu na vratima oči joj se ozare od sreće. Brzo otvara i plačući se baca na Riona.

- Sine! - on je grli i ljubi joj tjeme. Mala je to žena, čini mi se čak i koji inč niža od mene, ali lijepa, iako u godinama.

- Nedostajala si mi mama - Rion kaže pa je još jednom poljubi. - Vidi ovo je Brittany. - Žena se nasmiješi, pa nakrene glavu.

- Drago mi je upoznati te ljepotice. Ja sam Sarah, Rionova majka.

- Vi ste tako mali, a on je ogroman - sklopim oči u nevjerici, nije valjda to rekla sada.

- Istina, ali nekada je bio jako mali, baš poput tebe.

- Mama, Doktorica River Max, Brittina majka i glavni akter ovdje. - Pružim ruku, ona me povuče k sebi i zagrli.

- Drago mi je River. Dobrodošla. Hajde uđite, Jordan je gore sa Eli i doktoricom Marvin. Smjestili su... pa, znate.

- Sarah hvala vam što ste ih primili k sebi. Zapravo sve nas.

- Ništa dušo, ovdje su najsigurniji, tu ih nitko neće tražiti.

* * *

Popnem se gore na sprat, čujem priču i čujem svog oca kako onako čvrsto, a opet nježno govori da tako treba, da je to najbolje i da će od sada sve biti u redu. Otvorim vrata polako, tri glave se okrenu ka nama. Eli, Doktorica i Jordan Zeus.