Bio sam vojnik, osiguranje, bio sam tjelohranitelj važnim ljudima, bio sam mnogo toga i svega sam se nagledao. I baš zbog toga što sam vidio svašta upoznao sam se sa onom veoma lošom stranom našeg svijeta i uvideo koliko je maleni čovjek jadan i ne...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Restoran Siegel's 1941 u East Ogden Avenue, svojim blještavim crvenim znakom koji se video kroz velika stakla izloga mamio je posjetitelje željne dobre hrane unutra. Kako kaže Raton ovdje je dobar file od lososa, a ja sam ipak nekako više čovjek za odrezak od čiste, fine govedine pa ću njemu prepustiti morske plodove, a sebi napuniti trbuh nečim teškim. Trebat će mi. Uzmem Britt u ruke pa pustim River ispred nas. Uđemo unutra i nije teško uočiti dvije planine kako strše među svijetom u punom restoranu. Kako priđemo obojica ustanu, a Britt se prilijepi čvršće uz mene.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
– O sranja mu! – opsuje, a majka je prostrijeli pogledom.
– Brittany! Što ti je?
– Nisi se šalio Gospodine Rion kada si rekao da su veći od tebe. Ogromni su. – nasmijem se i namignem joj.
– Stigli ste – Rendall korakne ka River i pruži joj ruku. – Doktorka, lijepo te ponovno vidjeti. Odavno su prošla predavanja matematike.
– Istina. Promijenilo se mnogo toga, ali ipak nismo zaboravili jedni druge.
– Ratona se isto sjećaš pretpostavljam? – pitam, ona nakrene glavu. On kao prava sisa gospodska što i jest ne rukuje se s njom nego joj poljubi ruku. Razbijanje tih usta mu slijedi tu nema govora. – Pa, gospodo divovi ovo je Brittany – kažem, a ona se malo odlijepi i polako im mahne dižući ručicu. – Gospođica Brittany iliti Britt, Kovrčava Sue, Pudlica, i ide to tako u nedogled.
