Zeus 🔚

Ti danas umireš

– Zbilja sam se molio da ispadne ovako nešto. – Rendall pukne prstima i promrda vrat pa istupi pred njih. Ogroman, zastrašujuće visok i širok, u odijelu specijalca sa maskom preko lica, baš kao i nas dvojica vjerujem da im je u trenu utjerao strah u kosti.

– Ta djeca idu sa mnom – kaže, a medicinari istupe pred njega. Tada naravno Raton i ja iziđemo i stanemo pored brata. Za dva koraka u nazad povuku se sva četvorica.

– Mislim da će biti kako on kaže dečki. Ne želite se upuštati u ovo.

– Moramo ih izvesti odavde. Evakuacija je.

– Jasno. Zato smo mi tu. Oni idu s nama. To je naređenje. Ta djeca pripadaju našoj organizaciji. Poslani smo da ih izvučemo.

– Tko vas je poslao? Za koga točno radite? – e jebi ga sada. Kao da ja znam za koga!

– Vjeruj mi dečko ne želiš probleme. Djeca idu s nama.

– Ne! Ne idu! – odjednom dvije žice polete prema Ratonu, on se izmakne. Znači, šokeri.

– Pa, ovo je bila velika greška – Rendall prozbori, i u dva koraka uhvati jednog od njih za vrat. Raton pokupi one žice, omota ih oko ruke i povuče onoga koji drži šoker. Kako leti prema njemu tako mu se faca direktno nabije na Ratonovu stegnutu šaku. Pusti žice, on padne dolje bez svijesti.

– Jebena mimoza! – Treći kreće prema meni, odmahujem glavom dajući mu još jednu šansu da izbjegne lom, ali jok. Ide on. Pa kad je bal... Zamahuje, ali ne dohvaća, podmestim mu nogu i on krene padati. Pustim ga da padne, pa zatim tu istu nogu nabijem u njegov trbuh. Presavije se. Onaj što ostade skače mi na leđa, ali za sekund već ga nema. Rendall ga baca o zid i nabija šakama. Kleknem na ovog kojeg gazim nogom, dignem mu glavu i pogledam ga.

– Laku noć! – stegnem šaku i udarim ga u čelo. Oči mu se samo sklope. Ustajem i gledam kako leže razbacani po hodniku.

– Eh, ovo me sjeća na neka lijepa vremena – Raton prođe pa uzme jednog dječaka sa kolica i nabaci na rame. Rendall učini isto sa dvojicom, ja ponesem onog što je ostao. Trčimo dolje niz požarne stube Bogu hvala na ovoj strani nikog nema. Vidim kombi i Eli kako pritrčava.

– Otvori! – viknem joj i polako poslažemo djecu unutra na dušeke. – Vozi gdje sam ti rekao! – ona upali pa stisne gas toliko da gume zaškripe. Čujem pucanj i jedno U kurac! Raton se drži za rame.

– Raton! – u sekundi se hvatam za pištolj, ali ne znam odakle pucnji dolaze. Drugi pucanj, metak udari pored mene i zabije se u beton.

– Snajper, sklanjaj se u zaklon! – Rendall vikne i razbježimo se po grmovima. Vrisak koji dopire od naprijed pogodi me više od metka. Narod koji je evakuiran uspaničio se i svi vrište i bježe posvuda.

– Mike, Mike koji se kurac događa, odakle se puca?! – vičem mu u slušalicu. Metci i dalje pršte, znači netko nas je prokleto otkrio i netko ne želi da preživimo.

– Snajper je na drugoj zgradi. Sklonite se svi unutra, ako možete uđite, tim je poslan gore, sredit će ga tko god bio. – Gledam u braću daleko smo od stuba, ali zadnji ulaz je na nekih pet metara. Moramo pretrčati ne bi li se uvukli u zatvoreno.

– Na tri dečki idemo – Rendal diže prste i kada digne treći potrčimo unutra. Bogu hvala na ovolikim nogama i što nam je korak skoro metar ipo svakome, uspijemo se dovući do vrata, kada metak pogodi u zid. Ispalim u smjeru iz kojeg dolazi, znam da je uzalud, moj pištolj ne može toliko dohvatiti.

– Ulazi Rion, ne treba nam pogibija. Raton, daj da vidim.

– Dobro je samo me okrznuo. – Rendall kida dio svoje majice i gura ga pod Ratonovu da pritisne krvarenje.