"Viktore."
Pokušao je otvoriti oči, ali nije mogao. Težina nečeg izvana ga je tjerala da žmiri.
"Viktore."
Njezin glas je došao izdaleka, kao iz tunela. Shvativši da čuje Juliju, naglo je progledao, ugkedavši drveni strop iznad sebe.
"Julija?"
"Viktore? Hvala Bogu, probudio si se."
Polako se uspravio, ali bio je vezan i na rukama i nogama. Oštra bol projurila je njegovom nogom. Ali, kad se uspravio, suočio se sa bolnom istinom. Bila je slomljena.
"Jesi li dobro?", pogled mu je odlutao ka drugom dijelu prostorije."Gdje smo?"
"Ne znam.", govorila je iz mraka."Ne sjećam se kako sam došla ovamo."
"Je li te povrijedio?", pokušao je doći do nje, ali nije mogao. Bol je bila užasna.
"Ne mrdaj se. Bolje je da ležiš.", izustila je, kroz suze."Žao mi je, Viktore. Žao mi je."
"Nije tvoja krivica.", odmahnuo je glavom.
"Gle, gle.", glas je progovorio."Nije li to moj najdraži par?"
"Charles.", Viktor je zarežao."Zašto si to učinio? Zbog čega si je oteo?"
"Zbog tebe.", Charles je kratko odgovorio.
Nastupila je tišina. Viktor je bio uvjeren da ju je oteo jer je ljubomoran na njih. Čak je i Julija to isto mislila.
"Potpisat ćeš ugovor sa firmom, Viktore.", Charles je kleknuo pokraj nje, pritisnuvši njegovu slomljenu nogu. Viktor je jauknuo, pustivši snažan i prodoran urlik.
"Ne! Charles, molim te!", Julija je vrisnula. Plakala je.
"Zbog tebe sam ostao bez posla. Zbog tebe sam izgubio svoj utjecaj i položaj u društvu.", Charles je i dalje pritiskao Viktorovu bolnu nogu."Uništit ću ti život. Uništit ću sve što si stekao."
"Pusti Juliju.", Viktor je zastenjao."Ona nema veze sa ovim."
"Ali, ovako je zabavnije.", Charles se nasmijao."Znam da si tvrd orah. Nećeš učiniti šta tražim od tebe, ukoliko ne budeš imao barem malo motivacije..."
Ustao je i konačno upalio sijalicu.
Julija je sjedila u čošku, vezanih ruku, rasječene usne, sa modricama na vilici. Njezine oči bile su crvene od suza. Viktor je gledao pravo u njezine oči, dok joj je Charles prilazio.
Uzeo je nož, i stavio ga pod njezin vrat. Gledao je Viktora, znajući da će ga to boliti više nego njegove rane.
"Dakle? Da uništim ovo lijepo lice? Ovaj lijepi vrat?", Charles je polako klizio nožem po njezinom vratu, prema ključnoj kosti."Vrijeme ističe, Viktore. Ukoliko ne uradiš šta tražim od tebe, ona će nastradati."
"Ne slušaj ga, Viktore.", Julija je izustila, a suza je skliznula niz njezin obraz."Ta firma je tvoja. Ne dozvoli da je nitkov poput njega uništava."
"Šuti!", Charles ju je udario šakom, a ona je pala na zemlju.
"Da se nisi usudio!", Viktor je povikao."Da se više nikad nisi usudio dići ruku na nju."
Charles se nasmijao, i prišao mu. Stao je iznad njega, gledajući ga očima željnim osvete. Potom je šutnuo njegovu bolnu nogu, a Viktor je sklopio oči, stisnuvši vilicu.
"Kad dođem, dobit ćeš laptop. Poslat ćeš mail u kojem ispravljaš ono što si učinio.", Charles je rekao i otišao uz stepenice.
"Julija...Julija?", glas ga je izdavao pod pritiskom boli.
