Sjedio je za stolom u kuhinji, i završavao pregled ugovora koji su mu poslali. Bilo je samo pitanje da li će druga strana pristati na to. Iako, Viktor je imao puno povjerenje u svoje vino, znao je da će malo ko odbiti saradnju sa tako jakom vinarijom.
Odjednom, kroz glavu mu je prošla ona. Došla niotkuda, i ostala tu. Zagledao se u jednu tačku, u jedno slovo na ekranu, i sve o čemu je razmišljao bila je ona.
Julija.
Odrastao je znajući da se nikad neće zaljubiti. Nikad neće voljeti. Za njega, ljubav je bila gubitak vremena. Izlasci su bili gubitak vremena. A ipak, nakon manje od dvadeset i četiri sata, već je bio gotovo opsjednut sa njom.
Nakrivio je glavu na desno. Charles. Njezine simpatije prema Charlsu. Nerviralo ga je. Nervirao ga je Charles. Odjednom, pomisao da u potpunosti raskine ugovor sa njegovom firmom nije se činila nimalo besmislena.
"Viktore.", James je prošao pokraj njega."Konačno da dobijem priliku nasamo da razgovaram sa tobom."
"James.", Viktor je digao pogled ka njemu, ali pred očima mu je bilo samo jedno. Kako udaljiti Charlsa od Julije?
"Znam koliko značiš Mary. I koliko Mary znači tebi. Vaš odnos je nešto što čak ni ja sa svojim kćerkama nemam.", James je tiho govorio."Upravo iz tog razloga, želim da ti znaš za ovo..."
Iz kaputa je izvadio karte. Avionske. Viktor je na trenutak gledao u karte, potom vratio pogled na Jamesa."Medeni mjesec."
"Da. Mary je bila protiv toga, jer je željela da provedemo praznike sa djecom. Sa tobom.", James je klimnuo."Ali...Imamo cijeli život još da provedemo sa vama. A ovo je prilika koja nam se pružila..."
"Pariz.", Viktor je uzeo karte i klimnuo. Nije očekivao takvo nešto "Mislio sam da amerikanci slave Novu godinu samo u New Yorku."
"Mary mi je nekoliko puta spomenula Pariz. Kako je tamo išla sa tobom dok si još živio sa njom.."
"Imao sam trinaest godina.", Viktor je spustio karte i pogledao u Jamesa."Tri godine nakon nesreće. Bio je to naš prvi zajednički odlazak negdje. Mislim da to nikad meću zaboraviti."
"Onda? Da li bi pristao na to?", James je pitao, ali Viktor nije razumio. Nije znao na šta treba pristati.
"N-Ne razumijem. To je vaš medeni mjesec..."
"Ah, da. Nisam ni postavio pitanje.", James je odmahnuo glavom."Juliji će trebati društvo ovdje. Ostat će do do januara. Da li...Da li bi ostao sa njom, pravio joj društvo?"
Viktor ga je nijemo posmatrao. Otac djevojke - koja mu se očigledno svidjela na prvi pogled - želi da on ostane tu sa njom, potpuno sami, bez ikog da ih nadgleda.
"Svjestan si da sam ja muškarac?", Viktor je naglasio.
"Da."
"A ona je djevojka."
"Da."
"I želiš da ostanemo sami...?", Viktor je polako govorio.
"Ona nema problema sa tim.", James je odmahnuo glavom."Čak štoviše, rekla mi je da bi se ugodnije osjećala ako bi ostao sa njom. Nešto je spominjala Charlsa..."
"Može.", Viktor je udario dlanom od stol, a James je gotovo pao sa stolice. Čim se spomenuo Charles, Viktor je bio spreman na sve.
"Izvrsno! Mi idemo odmah osamnaestog, i doći ćemo tek nakon Nove godine. Što znači, ni Božić nećemo provesti tu.", James je tiho dodao.
"Ah, bez brige.", Viktor je zatvorio laptop."Siguran sam da ćemo se Julija i ja itekako snaći."
"Znao sam da mogu računati na tebe.", James je klimnuo i ustao."Moja porodica dolazi na ručak poslijepodne. Svima ćeš se svidjeti."
