Stajala je i posmatrala svoju buduću maćehu. Osmjehnula se. Vjenčanica dugih rukava, uskog korzeta i lagane krinoline koja je padala do poda, izgledala je izvrsno na njoj. Maštala je o ovom danu, koliko i sama Mary. Ne radi nje, nego radi njezinog oca.
James White bio je dobar muškarac, radnik, pošten. Rastao se sa ženom prije deset godina, i sve vrijeme je vrijedno radio za sebe i svoju djecu. Starija kćerka, ona, Julija White, cijeli život se nadala da će vidjeti svog oca sretnog. I to je i dočekala Stoga je bila sretna.
"Anne će doći?", Mary je tiho pitala."Ako neće, da se presvučem. Mislim da je haljina u izvrsnom stanju."
Julija je pogledala u ekran mobitela, potom slegnula ramenima."Čini se da neće...Žao mi je."
"Ne brini. I ne očekujem da svako prihvati naš brak tako lako.", Mary je odgovorila."Hoćeš da idemo na ručak?"
"Naravno.", Julija se nasmijala klimnuvši.
Anne je bila Julijina mlađa sestra, većinu života odrasla kod majke, kao i Julija. Jedina razlika - Anne je bila majčina kopija. Julija je u svemu voljela i više podržavala svog oca.
"Zašto nisi došla?", pričala je tiho na telefon dok je Mary bila u toaletu restorana.
"Imala sam probu haljina za takmičenje.", glas sa druge strane je odgovorio.
"Još uvijek ideš na te gluposti?", Julija je prevrnula očima."Znaš da je bilo vrijeme da tata ovo učini za sebe, zar ne?"
"Ako se i želio oženiti, trebao je naći nekog ko svima odgovara. Mary je..."
"Dobra, i mnogo bolja osoba od tebe i majke, očigledno.", Julija je odbrusila."Možda je bolje da i ne dolaziš na vjenčanje. I slobodno reci mami da tokom praznika ostajem u Kelowni."
Prije nego je Anne išta rekla, Julija je prekinula. Bila je bijesna. Nije imala riječi za svoju nezahvalnu i razmaženu sestru.
"Tata kaže da je tvoj nećak konačno odgovorio na pozivnicu.", Julija je pitala nakon što su naručile hranu."Da li mi se čini, ili ni on nije optimističan jer se udaješ?"
"Viktor? Ne! Viktoru je drago. Cijeli život ubjeđujemo jedno drugo da nađem nekog svogm", Mary se zamislila."Ali, Viktor previše radi. Već tri godine bez prestanka radi sve kako bi povratio očevu firmu i posao. I konačno je uspio, znaš. Tako sam ponosna na njega."
"Izvini što pitam, ali...Zašto je trebao povratiti nešto što bi mu svakako pripalo?"
"Viktor je vrlo rano ostao bez roditelja. U nesreći je izgubio i mlađeg brata.", Maryine oči napunile su se suzama."Tad sam preuzela brigu o njemu, i odvela ga u London. Kad je završio školovanje, vratio se u Toskanu i od stričeva uzeo firmu. Kako da objasnim, prilično je..."
"Fokusiran na karijeru?", Julija je izvila obrve.
"Da, i to. Ali...Kad je posao u pitanju, ili nešto na čemu se mora raditi, prilično je teška osoba.", Mary se nasmijala."Ali, pristao je ostaviti posao sa strane i doći. Još nije rekao da li će ostati i tokom praznika, ali mogu se nadati da će mu se ovdje svidjeti i da će ostati...Možda mu se i koja djevojka svidi."
Julija se zagledala u nju, potom široko nasmijala i skrenula pogled na ulicu, gdje su krupne pahulje već počele padati."Ti i tata ste baš odlučni u namjeri da me udate."
"Nećeš valjda cijeli život biti sama.", Mary se namrštila.
"Moja kolekcija samo što je krenula napredovati kako treba.", Julija je slegnula ramenima."Između fitnessa, i posla u radnji, i prodaje i izlaganja, nemam kad izaći i zabavljati se."
"Ja sam bila tvojih godina kad sam uzela Viktora...", Mary se zamislila."I ja sam uvijek govorila prvo posao, prvo sve ono da obezbijedim sebi dobar i ugodan život. U Londonu sam počela napredovati. Radila sam specijalizaciju za hirurga, imala sam dobar stan...Onda se desila ta nesreće, i...Od tad sam svaki dan samo preživljavala."
"Da li si ikad razmišljala da se vratiš specijalizaciji?", Julija je odjednom pitala, a Mary se zagledala u nju.
"Ne znam. Sad je ionako kasno. Prestara sam za specijalizacije. A i želim da uživam malo u životu.", Mary se nasmijala."Želim da se posvetim tvom ocu. Dogovorili smo se da ćemo ostati ovdje, tako da ću se ovdje zaposliti kao medicinska sestra. Imat ću ugodan život. Porodičan."
Julija se nasmijala. Mary je bila prava osoba za njezinog oca. Bila je sve ono što mu je trebalo.
Kelowna je bila grad njezinog oca, ali Julija je voljela praznično vrijeme u tom gradu. Bilo je nečeg čarobnog u snijegu, i u noćima tu. Provela je mnogo praznika tu, i uvijek im se rado vraćala. Ipak, bio je to prvi put da je tu nakon nekoliko godina. I polako se svako sjećanje vraćalo.
Smjestila se u svojoj udobnoj sobi, okružena svim sitnicama iz svog djetinjstva. Bilo je vrijeme da je preuredi. Više nije bila dijete i nije bila tinejđerka. Imala je dvadeset i sedam godina, bila je odrasla i zrela osoba. Barem se takvom smatrala. Uzela je dvije veće kutije, i sve svoje uspomene počela pakovati.
"Ne misliš valjda sve spakovati?", njezin otac je stao na vratima.
"Sve ću držati u kutijama. Sve vrijedno, barem. Ostalo ću baciti.", slegnula je ramenima.
"Uspomene se ne bacaju, Jules."
"Uspomene stoje ovdje.", pokazala je na srce, potom na glavu."I ovdje."
"Kako ćeš ih jednog dana prenijeti svojoj djeci?", pitao je, a ona ga je poprijeko pogledala.
"Doživljavam deja vu.", nasmijala se."Ako se ikad i udam, ne vjerujem da ću imati djecu. Šta ako dobijem nezahvalno derište poput Anne?"
"Anne je samo odrasla sklona majčinim utjecajima. Pogrešne stvari joj je unijela u glavu.", James je slegnuo ramenima."Mary pripremal kolačiće i toplu čokoladu. Želiš nam se pridružiti?"
"Hm, mislim da ću vas golupčiće ostaviti same.", nasmijala se, a on se osmjehnuo klimnuvši.
"Ko zna, možda ti se Viktor svidi.", dodao je."Oboje ste vezani za svoje poslove."
Zakolutala je očima, a on je zatvorio vrata. Julija jednostavno sebe nije vidjela u vezi, ni sa kim. Jednom je imala kratku vezu, tokom srednje škole. I simpatiju, također tokom srednje škole. Simpatija je živjela tu, u Kelowni. Upoznala ga je tokom ljetnih praznika, ali do zimskih praznika, te simpatije su nestale. A i više ga nije vidjela. Čak se i pitala gdje je na kraju završio.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
