Naredni period prošao je mirno, u veselom okruženju. Julija i Viktor su bili sve bliži jedno drugom, i činilo se da njihova veza napreduje. Pogotovo nakon što su vezu objavili svima na Božić.
Drugi dan Božića, Anne se vratila u New York. Morala je početi raditi, i nije imala vremena za provod.
I do Nove godine, Julija i Viktor bili su sami. Ali, oboje su bili više fokusirani na poslovne planove, nego na svoj odnos. Viktor je upravo završavao plan za narednu godinu, a ona je već imala nekoliko skica za večernje haljine koje planira praviti.
Viktor je pripremao večere, ona doručak i ručak. Činilo se da su se savršeno uklopili jedno drugom u život.
"Misliš da će Mary i tata biti sretni jer smo zajedno?"
"Nisu li oni sve vrijeme pokušavali da nas spoje?", digao je pogled sa laptopa.
"Mislim da su to više htjeli da bismo se odvojili od posla.", zaključila je."Ne radimo ovo kako bi trebali."
Posmatrao ju je."Vani pada snijeg. Želiš da idemo prošetati?"
"Zaista?", široko se nasmijala.
"Da. Hajde, opremaj se!", zatvorio je laptop i ustao."Ne želimo da snijeg prestane padati prije nego izađemo."
Šetnja im je prijala. Zrak je bio svjež, i prohladan, ali njima je odgovaralo. Držala je svoju ruku u njegovoj, govorila mu o svemu što je radila tu kao dijete, a on ju je pomno pratio.
Bilo je drugačije.
Za njega.
Nikad nije imao nikog koga bi slušao, s kime bi provodio slobodno vrijeme. Nije imao nikog radi koga bi ostavio sav posao. A ona je bila to. Ona je bila to što mu je trebalo, i tek sad je to uvidio.
"Julija.", naglo se zaustavio, a ona je digla pogled ka njemu."Znaš da te volim, zar ne?"
Njezine zjenice su se raširile. Nikad joj to nije rekao. Nije bilo ni mnogo vremena da joj kaže, još uvijek nije poršao mjesec dana otkako su se upoznali.
"J-Ja..."
"Stani. Rano je, znam. Još smo u fazi upoznavanja.", prekinuo ju je."Ali, bez obzira kako se ti osjećala, ja sam tebe zavolio. Ne mogu dalje bez tebe."
"Viktore...", osmjehnula se i poljubila ga."Volim i ja tebe. Zaista."
Nova godina došla je neobično brzo. Njih dvoje su je proveli sami, u zagrljaju, konačno u miru. Duševnom miru.
Prvo jutro nove godine, Julija je ustala prva. Osmotrila je njegovo mirno lice, pomjerila pramen njegove crne kose i izašla iz sobe.
Obukla je odjeću za trčanje, sa toplijom jaknom, kosu svezala u rep, navukla kapu i rukavice, potom izašla iz sobe.
Trčala je glavnom cestom, prema izlazu grada. Slušala je muziku na slušalicama, nesvjesna stanja oko sebe.
Bila je sretna.
•••
"Zar ovdje nikog nema?", glas ga je probudio. Naglo se uspravio, ugledavši cedulju pokraj kreveta.
OTIŠLA SAM NA TRČANJE. VRAĆAM SE BRZO.
Protrljao je oči, kad je ponovo čuo nečiji glas i korake. Navukao je majicu preko sebe, obukao šorc i izašao iz sobe.
Na dnu stepenica, ugledao je Jamesa. Otresao je snijeg sa sebe dok je spuštao kofer u hodnik.
"Ah, Viktore!", Mary ga je ugledala i bacila mu se u zagrljaj."A taman sam pomislila da ste otišli negdje ludovati."
"Kad ste vi došli?", Viktor, koji je još uvijek spavao, pitao je."Koliko je sati?"
"Pola jedanaest.", James je pogledao na sat, zatim prema stepenicama."Gdje je Julija?"
Viktor se zamislio. Sigurno nije otišla trčati u deset, nego ranije."Niste je nigdje sreli? Izašla je trčati."
