Cvjećara se nalazila u centru grada, na uglu dvije duže četverospratnice. Viktor je tiho pratio Juliju, koja je znala svaki ugao tog grada.
Otvorila je vrata cvjećare i ušla, a potom je ušao i on.
"Ah, Julija!", starija radnica se nasmijala iza pulta čim ju je ugledala."Cvijeće za vjenčanje, zar ne?"
"Mary je rekla da ja preuzmem brigu o tome.", Julija je otkopčala svoju jaknu."Imaš spisak, zar ne?"
"Sve je već spremno. Vaše je samo da prihvatite ove boje, ili da proberete druge.", radnica je mahnula rukom da pođu za njom."A ko nam je mladić? Da nam se ne bliži još jedno vjenčanje?"
Julija se zarumenjela u licu, pogledavši u Viktora, koji očigledno nije shvatio o čemu je riječ."Ne. Viktor je Maryin nećak. On ti je vlasnik vinarije u Italiji."
"Aa, nećak što je odrastao sa njom.", radnica se široko nasmijala."Pa, moram priznati, mladiću, lijep si."
"Hvala vam, gospođo.", ljubazno je klimnuo, konačno pogledavši u Juliju. Vješto je izbjegavao njezin pogled od ranog jutra.
"Još je i ljubazniji od većine muškaraca koje srećem ovdje.", radnica je konačno pronašla primjerke cvijeća."Mary je rekla da želi božićnu zvijezdu, i bijele tulipane."
"Šta misliš da dodamo bršljan kao ukras? Naprimjer na lustere?", Julija je pogledala u radnicu, uzevši jedan od tulipana."Možemo ga pomiješati sa imelom."
"Kad smo kod imele...", radnica je digla pogled iznad njih. Osmjehnula se, okrenuvši im leđa."Kažu da se par mora poljubiti ispod imele."
"Mi nismo par.", Julija je nervozno odmahnula glavom, a on je ovaj put zadržao pogled na njoj. Tek ju je upoznao, a već mu je smetalo jer toliko odbija da se poveže sa njim u bilo kojem smislu.
"Zašto ne dodate božikovinu?", odjednom je pitao, skrenuvši sa teme. Obje su ga zbunjeno pogledale."Smijem li?"
"N-Naravno.", radnica je nesigurno klimnula.
"Možete li mi dodati bijele ruže, po mogućnosti neke koje nisu potpuno procvale?", pitao je dok je probirao božikovinu i imelu. Radnica mu je dodala tri ruže, a on ihl je vješto i brzo sastavio, napravivši iznimno lijep, i jednostavan buket."Eto. Buket za mladenku."
Tišina. Nijedna od njih nije progovarala.
"Nisam samo lijep, gospođo.", dodao joj je buket, a ona se osmjehnula."Zajedno sa bršljanom dodajte imelu, nek se svi ljube na vjenčanju."
Posljednje riječi je izgovorio gledajući u Juliju, koja je istala zatečena njegovim ponašanjem.
"Imamo li još posla oko cvijeća?"
"Aranžmane na stolovima...", Julija je tiho izustila.
"Uzmete božikovinu, i jelu.", otkinuo je grančicu jele koja se nalazila na obližnjem stolu."Barem imate mnoštvo izbora tokom zime za ukrase. Još su izabrali i praznično vrijeme za vjenčanje...Stavite ovo sa svijećama ili lampicama, i eto vam ukrasa."
"Da li ste razmišljali da ostavite posao u Italiji, i zaposlite se ovdje?", radnica se glasno nasmijala."Imate dar za uređivanje vjenčanja."
"Bože, ne.", zakolutao je očima."Ali, poznajem Mary. Neko bi rekao da ću biti njezina djeveruša."
"To sam ja.", Julija je pokazala na sebe i ponosno se nasmijala.
Klimnuo je, skrenuvši pogled.
Ubrzo, pozdravili su se sa radnicom i izašli napolje. Vrijeme je bilo hladnije, pa se Julija zakopčala do grla."Ovdje blizu ima restoran. Lijepo, udobno mjesto. Hoćeš da tamo doručkujemo? Kasnije ti mogu pokazati neke stvari u gradu."
