Stan

1K 21 1
                                    

Mateo POV

Citavu noc je provela u mom zagrljaju. Pribio sam je uz sebe i ceskao dok nije zaspala. Izgledala je tako mirno i slatko..
Srce mi zakuca kada pomislim da mi u skorije vreme nijedna devojka nije privukla paznju na takav nacin. A sada kada je moja, nemeravam je uciniti najsrecnijom devojkom.

Presvukao sam se i izasao iz kuce. Zatekao sam je na terasi. Sedela je na stolici i slikala. Bilo je prohladno jutro, a ona je na sebi imala samo sorts i moju majicu. Dohvatim tanko cebence sa kauca te izadjem i prebacim je preko njenih ramena.

"Trebala si bolje da se obuces", promrmljam dok je umotavam u cebe i ljubim.

Nasmesi se te svoj pogled prebaci na mene.
"Dobro jutro i tebi. Kako si spavao?", promrmlja.

"Nikad bolje", izgovorim te skrenem pogled ka platnu na kom je slikala do pre nekoliko sekundi.

"Divno je"

"To je za tebe. Mislila sam da bi se lepo uklopilo uz tvoju kancelariju", kaze te joj oci zasijaju.

Od jutros je bila dobro raspolozena i to se videlo.

"Dobro si mislila. Ici cemo danas popodne da ostavimo to tamo i taman da pokupim neke papire koji su mi potrebni. A uvece izlazimo sa Nikolasom i Ninom moze?", predlozim na sta ona samo povrdno klimne glavom i nasmesi se.

"Kada ce je poljubiti vise", promrmlja tiho, ali je ipak cujem i ne uspem da zadrzim smeh.

"Videli su se sinoc, mozda su zajedno. Saznacemo danas", namignem joj te je povucem ka sebi.

"Hocemo li doruckovati? Cekala sam da ustanes", kaze dok namesta ruke oko mog vrata. Koliko je samo pazljiva.

Klimnem glavom.
"Trebala si da me probudis, hajde"

"Slatko si spavao", kikoce se dok je povlacim za ruku i ulazimo u kucu.

Dok je spremala dorucak sve vreme sam se motao oko nje i smetao joj. Bilo mi je simpaticno da je nerviram.

"Mateo! Sedi i sacekaj da bude gotovo", opomene me.

"Ali ja hocu da ti pomognem", izgovorim te je podignem na radnu povrsinu. Razmaknem joj kolena i stanem izmedju.

Prodjem rukama preko njenih ledja te primetim kako se najezila.

"Odmazes mi i smetas mi", pogleda me popreko.

"Stvarno? Ne vidim da se bunis", nasmejem se dok ostavljam poljupce na njenim usnama.

"Pusticu te da zavrsis to ajde", odmaknem se od nje i pocnem praviti salatu.

Dok smo doruckovali video sam da sve vreme nestrpljivo gleda u mene dok jede.

"Gukni", kazem dok stavljam novi zalogaj u usta.

"Hm?", trgne se.

"Vidim da zelis nesto da mi kazes. Paa? Sta je u pitanju?"

Odlozi noz i viljusku sa strane te nam spoji poglede.

"Razmisljala sam i htela bih da se od oktobra vratim na fakultet. Ostala mi je jos samo jedna godina", promrmlja odlucno.

"To je super ideja, sto da ne?", slozim se sa njom.

"I razmisljala sam da se preselim u neki stan koji bi bio blizu fakulteta..", izgovori pomalo nesigurno.

"Mislio sam da ces ostati ovde", iznenadjemo kazem.

Slegne ramenima.
"Svidja mi se ovde..ali ovo je tvoja kuca Mateo. Ne zelim ti biti teret. Uostalom.."

"Andrea u vezi smo nisi mi teret. Uostalom placaces mi poljupcima", nasalim se te nasmejem i nju.

"Zelim da budem samostalna"

"Mozes ziveti ovde i biti samostalna. Nedostajaces mi ako odes, zar ja tebi necu nedostajati?", slozim tuzan izraz lica te ona prevrne ocima.

"Dogovoricemo se kada bude vreme za to, ali za sada neka to ostane kao otvorena opcija moze?", pokusava da nadje kompromis.

Nevoljno klimnem glavom.

Ustanem te uzmem svoj tanjir i odlozim u sudoperu.
Osetim dve rucice kako me grle odpozadi. Nasloni glavu na moja ledja i uzdahne.

"Nisi ljut zar ne?"

"Nisam, samo ce mi biti krivo ako odes", iskreno kazem i okrenem se prema njoj.

Klimne glavom i spusti pogled.

"Hajde da se spremimo i da svratimo do firme na brzinu. Poneces mi sliku da je okacim?", promenim temu.

Klimne glavom te izadje na terasu.

Budi moj spasWhere stories live. Discover now