The Hidden World

37 ▬ ''Ubio sam je.''

"Greyjoyi su neki bezopasni Ashovi plaćenici."

"Meni nisu izgledali bezopasni", zaustavila sam se i stala ispred njega. "Nina ih se bojala, Casandra ih se bojala, P.J. ih se bojao iako se suprostavio, čak si se i ti bojao."

"P.J. ih se ne boji, ima 2500 godina previše luckavosti", Kristian je uzdahnuo, kao da mu je muka od objašnjavanja.

"Ali ti ih se bojiš." To me ne sprječava da nastavim.

"Ne bojim."

"Izgledali su tako sigurno da će ubiti Ninu i mene, a ti nisi ništa uradio osim što si nas skoro bezuspješno teleportovao."

"Skoro bezuspješno?" Odmahnuo je glavom. "Ja ne koristim ništa na njima ili bilo kome drugom."

"Zašto?"

"Nije tako jednostavno, Anna. Ne mogu samo ići okolo i ubijati ih."

"Kažeš da možeš mnogo stvari. Zašto ih ne oduvaš kroz zid kad su već tako vični tome i pobjegnemo? I kako znaš da neće doći ovamo?" Iznervirano sam pitala, sad uplašena više nego kad sam bila lice u lice s njima.

"Oni ne zalaze u gradove. Oni se ne kontrolišu. Vidjela si njihove pokrete", rekao je, a onda odmjerio moju reakciju.

"Aha, da." Klimnula sam, iako mi se činilo da se ljudski kreću. Jebiga, nisam spretna baš s tim.

"Izlažu se prevelikom riziku, ne zalaze među ljude."

"Zaustavili su vrijeme."

"Zaustavili su podzemnu", ispravio me. Sad bih i ja njega da ispravim, ali neću. "Ovdje se vrijeme nije mijenjalo. I onaj čovjekće imati upalu mišića, sigurno."

"Kada sam prvi put razgovarala sa Carolinom, pitala me da li sam ikakva vrsta mutanta." Izlanula sam. E jebiga. Kad sam ljuta, želim odgovore.

Oklijevao je. "Doktori, mi, ostali." Laž.

"Okej", klimnula sam glavom, a on je izgledao zadovoljno. "Sad istina."

"Rekao sam ti, Anna."

"Arabella. Zašto svi znaju za nju i zašto-"

"Rekao sam ti. Izbrisala mi je pamćenje. Jedina je uspjela da me prevari." Laž.

"Nina", zapovjedila sam.

"Igrala je za oba tima i napustila njihov zbog Davida." Laž.

"Zašto se ne boriš? Zašto bježiš?"

"Ne borim se!?" Skoro je vrisnuo. "Je l' ti mene slušaš kad ti pričam o borbama?"

"Ja sam te vidjela samo kako bježiš."

"Da te zaštitim, Anna." Laž.

"Svjestan si da mogu da ti čujem otkucaje srca i znam da ništa šta si mi rekao sada nije istina?"

"Šta? Kako možeš.. Nisam.. Anna!" Očajno me pogledao. "Šta hoćeš od mene?"

"Hoću da završimo sa svime i da te poslije toga više ne vidim."

"Ne", odmahnuo je glavom.

"Šta se desilo Casandri i Carolini?" Upitala sam. "Zašto su takve?"

"Ne znam", iskreno je izgledao. "I ti to vidiš, zar ne?" Povjerljivo i nekako tužno je izgledao. "Njihovu bol. Ja živim 444 godine i znam da.. Da neke stvari ostaju zauvijek. One žive deset puta duže. Možda.. Ne znam. Ne znam šta im se desilo. Ali dok god ih imam na svojoj strani.. To mi je bitno."