Jedanaesto poglavlje

1.6K 142 9
                                    

"Zajebavaš me?"

Nasmejala se. "Ne, imao si neke druge planove?", provokativno je upitala.

"Nosi se. Imao sam, a ti ćeš se snaći kako ćeš mi pomoći da ih ostvarim.", progunđao je.

"Obećavam. Gde se nalazimo?"

"U "Čistilištu"."

"Zašto uvek tu, jebote?"

Nasmejao se. "Zato što sam tu gazda i nabaviću nam privatnost."

Prevrnula je očima. "Kako Vi kažete, gospodine.", posprdno je rekla.

Zarežao  je. "Više ne razgovaramo o tome, sad ćemo drugačije."

Prasnula je u smeh. "Jedva čekam da vidim."

"Ti si luda."

"Možda, ali da sam normalna ne bih se uplela u sve ovo. Mislim da ti se ovakva i sviđam."

Nasmejao se. "Mnogo mi se sviđaš."

Zasmejala se. "Moram da priznam i ti meni."

"Vidimo se večeras.", promrmljao je i spustio slušalicu. Srce je najednom počelo da mu tuče kao ludo u grudima i mislio je da će se ugušiti, ako nastave razgovor. Njeno priznanje da joj se sviđa ga je izulo iz cipela. 

Jana je pogledala zbunjeno u telefon, pa ga opet okrenula. "Prvo, nisi mi rekao kad se vidimo. Drugo, zašto si mi spustio slušalicu?"

Uzdahnuo je. "U osam."

"Nisi mi odgovorio na drugo pitanje.", promrmljala je. "Jesi li sam?"

"Ne misliš valjda... Nosi se.", zarežao je i spustio slušalicu. 

Desetak minuta kasnije je Aleksandar pokucao na Janina vrata. "Kale te traži dole."

Namrštila se. "Nismo se ništa dogovorili.", promrmljala je, ustala sa kreveta i krenula za njim. 

"Koliko vidim, ti si zaboravila na dogovor."

"Izgleda da jesam, uspavala sam se.", promrmljala je i zagrlila ga.

"Kakav dogovor?", Petar, koji je u tom trenutku naišao, je upitao.

"Keva ju je poželela, zvao sam je juče, ali je rekla da je kod Violete i obećala mi danas."

Aleksandar se nasmejao. "Hajde onda, pičite.", raspoloženo je rekao i pogurao je van.

"Vidim, vas dvoje ste postali ekstra bliski.", Petar je zajedljivo rekao, kad su se ovo dvoje našli van.

Aleksandar ga je pogledao. "Ne vidim problem u tome. Jana je mlada, potreban joj je osolnac, ostala je bez oca i Darka.", promrmljao je.

"Pa si rešio da joj ih zameniš. Lepo je to, samo pazi da ti ne radi iza leđa."

Prevrnuo je očima. "Jana nam je setra i nikome ne radi iza leđa, ne brini. Idem, imam posla.", progunđao je, obuo se i izašao i sam iz kuće.

"Kakav dogovor, o čemu ti pričaš?", Jana je zašištala na Kaleta kad su se našli u automobilu.

Uzdahnuo je i pogledao je u retrovizor. "Šta kod da si uradila, besan je kao ris."

"Ko?"

"Veljko."

"Nisam ništa... O, jebote."

"Šta?"

"Ništa.", promumlala je. "Ne brini, neće mi ništa."

"On neće, Darko će nam svima jebati mater. Od kad?"

"Od kad, šta?"

"Od kad ste zajedno?"

Dvostruka igraDonde viven las historias. Descúbrelo ahora