Koliba na jezeru 🔚

17

Mjesec dana kasnije

– Kroz cijelu aferu oko bivšeg političkog zastupnika Jacka Delaveya, vodila vas je Rita Crane. Za idući mjesec zakazano je saslušanje zastupnika Delaveya za točke optužnice koja je poprimila veliku pozornost iako je slučaj star više od trideset godina. Kako podsjećamo Jack Delavey imao je mutnu prošlost koja je pronašla put ka svjetlosti dana i isplivala iz mračnih dubina. Kako je istraga išla dalje svakim danom otkrivali su se novi gnjusni zločini bivšeg zastupnika koji su ga koštali cijele političke karijere. Javnost je zgrožena načinom na koji je Delavey uništio život svoje kćeri pokojne Tesse Hudson i ljubavnu priču između nje i Johna Cartera proglasili Romeom i Julietom novog doba. Ovime ne završavamo praćenje afere Dalavey, odlazimo na kratak odmor od turobnih tema i vraćamo se sa nadam se pravdom koja će stići gospodina političara. Za vijesti u 14 sati Rita Crane! – isključim televizor, otpijem gutljaj žestine kada začujem auto. Otvorim vrata i sjurim se niz stube.

– Nedostajala si mi! Tako jako! – stežem je uz sebe i ljubim nježno i željno u isto vrijeme.

– I ti si meni.

– Hej vas dvoje hajde uzmite sobu. Ono, ili idite u sobu, sasvim mi je svejedno – Tommy priđe noseći torbu preko ramena. – Lijepo te vidjeti Carter. I ovdje je prokleto predivno. Vau, kakvo lijepo mjesto. Nije ni čudo pa je sestrićka dignula sidro, ostavila grad iza sebe i odlučila se nastaniti ovdje – kaže, pa prođe pored nas i spusti se do jezera.

– Zbilja? Ostaješ ovdje, sa mnom?

– Nigdje radije ne bih bila. Ovo je mjesto stvoreno za nas. Za tebe i mene i sve što će doći. Ova koliba na jezeru stvorena je da bude dom.

– Sutra stižu sve moje stvari iz L.A–a. I našao sam odličan mali prostor u gradu, trebam samo vidjeti čiji je.

– Za ordinaciju? – slegnem ramenima. – Divno T.J. tako sam sretna. – pogledam u Tomasa koji je već zagazio u vodu do koljena.

– Ohooo, ovo je divota Carter! Znaš što mislim da ću ostati ipak malo duže od planiranog. Smijem pozvati Ritu ovamo?

– Naravno da smiješ, upravo sam je gledao na vijestima u dva. Zahvalan sam joj zbog svega. Ovdje je uvijek dobrodošla.

– Gracias hermano! – otvorim gepek pa iznesem Tamarine kofere.

– Jesi donijela...

– Jesam – ni ne završim ona već odgovori. – Voljela bih da je ovdje. Zbilja bih voljela.

– Javio mi se prije dva dana. Rekao da je razmislio o svemu, samo to.

– Hoće li se odlučiti za nas T.J.? Hoćemo li biti obitelj kako bi željeli naši roditelji?

– Ne možemo ništa siliti ljepoto. Neka bude kako on odluči. Dođi, ohladio sam voćno vino, znam da voliš. Tommy, hajde van pivo je hladno u frižideru! – viknem ga, on momentalno izleti iz vode. Krenemo unutra, kada primijetim crni terenac kako prilazi putem prema kolibi. Zastanemo svo troje. Približava se i mogu osjetiti da mi srce udara brzo. Tamara sklopi dlanove preko usta, Tomas se nasmije glasno. Auto se zaustavi, stojimo kao ukopani. On iziđe van i stane pored auta. Ruke pokažu nešto što sada i ja razumijem.

– Jedva sam vas našao! Ovdje je predivno! – sjurim se sa trijema skoro noseći Tamaru sa sobom. Tomas pojuri za nama. Bez ijedne riječi samo stanemo ispred njega. On se nasmije. – Vi ste moja obitelj. Vi ste sve što imam. Ne želim više nikada biti sam. – vrtlog emocija obara nas sve, skačemo na njega i grlimo ga, jedni druge stežemo dok osjećam kako se među nama razlijeva mir. Voda je mirna, vjetar je stao, svuda oko nas je mir i tišina, jer tako treba biti.

– Dobrodošao kući brate. Dobrodošao k nama. Dođi, imamo toliko toga da ispričamo jedni drugima.

– Pročitao sam pisma. Bili ste u pravu. Takve ljubavi su rijetke i dragocjene, a ja sam dijete nastalo iz jedne takve. Nema ljepšeg osjećaja na svijetu od saznanja da sam nastao iz nečega toliko lijepog i svetog. Sretan sam što vas imam. Najsretniji na svijetu. – zagrlim ga i povedem unutra.

– Dođi brate, čeka nas novi život sve skupa.

* * * * *

– Naša majka je rekla da njezin pepeo odnesemo ondje gdje bi bila najsretnija – Tamara drži posudu sa Tessinim pepelom u rukama dok svi skupa stojimo ispred očeva malo otkopana groba. – Mislila sam da je najsretnija u svom domu, blizu svog života koji je živjela i blizu nas. Sada znam da je Tessaline Hudson bila najsretnija pored Johna i zato će od sada makar ovako njih dvoje zauvijek biti skupa. – sve naše ruke su na posudi dodirujemo je želeći Tessi poželjeti sretan put. Tamara je preda Philipu, on lagano usnama okrzne posljednje i jedino što ima od majke i spusti u malenu rupu.

– Zbogom majko. Nadam se da ste pronašli svoj mir sada kada su sva vaša djeca skupa i sretni. Sada, kada onaj koji vas je upropastio trune u svom paklu, vi putujte rajskim putevima i budite slobodni voljeti se bez zabrane. Hvala vam za život koji ste mi dali. Hvala vam za ljubav koju sam uvijek osjećao, a nisam znao što je. Hvala vam za braću i sestru koju ste mi poklonili da nikada više ne budem sam. Za sve vam hvala. Da sam znao onoga dana da ste moji pravi roditelji... Volio bih vas jače, grlio snažnije. Nismo proživjeli sretan, obiteljski život, ali imam šansu imati obitelj uz ove ljude. Stvoriti sebi novu, bolju, sretniju budućnost. Volim vas Tessa i John i nisam vas zaboravio. Nikada. I nikada neću. – stegnem bratu rame, Tamara se nasloni na moje. Tomas dohvati malenu lopatu pa zakopa Tessinu posudu pored kovčega mog oca. Priđem i stavim malenu ploču pored one velike koju ima otac. Tamara stavi buket bijelih ruža. Stojimo i gledamo u tu malenu ploču.

– Tessaline i Taylor–John. Do kraja vremena.

– Idemo dečki? – pitam i gurnem jednog pa drugog ramenom. – Nemate proklete šanse da me pobijedite u vaterpolu. Odrastao sam na vodi. Izbušit ću vas kao gumene čamce, obojicu!

– Samo sanjaj Carter-krele nemaš šanse protiv ove barakude! – Tomas pojuri niz stazu, Philip slegne ramenima. – Čekamo te spremni na sred jezera seronjo! –nasmijem se i zagrlim moje zlato. Poljubim je u čelo dok odlazimo s groblja. Okrenem se još jednom i mogu se zakleti da vidim dvije bijele sjene kako stoje zagrljeni. Mi smo našli novi smisao života jedni u drugima, a oni su konačno pronašli mir.  

    _____  KRAJ______

I evo ga, kraj ove priče je došao. Trebala je biti kratka, ali malo se produžila. Nadam se da ste uživali i da vam se dopala. Hvala svima na druženju kroz nastavke. Hvala i svima koji će možda čitati sada kada je završena. Sve vas ljubim i pozdravljam.  

                                                       Senka