Neke ljubavi nisu suđene ma koliko jake bile. A, neke se ne bi ni rodile da nije bilo tih nesuđenih. Ponekad se iz velike tuge rađaju najveće i najljepše ljubavi. Priča o velikoj i zabranjenoj ljubavi dvoje mladih koja nastavlja da živi i nakon njih...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
– Ne mogu vjerovati Tamy. Sve ovo što si mi rekla... K vragu ne znam što trenutno osjećam. Prema majci, svemu tome – protrlja lice dlanovima i ostavi ih preko.
– Jasno mi je, ali želim da znaš. Nije u redu da išta krijem od tebe niti to želim. Otišla sam s nekim sasvim drugim razlogom, a vratila sam se sa saznanjem da ljubav koju su imali majka i John Carter nije mogla biti samo za jedno. Kada je čuo da je mrtva, da je on živ zahvaljujući njoj, ma koliko zdravo i jako to srce bilo tuga i bol su ga slomile. Infarkt kako bi mi rekli, ali kada pogledaš s one neke romantične strane... Ne znam Tommy isprva sam bila zbunjena pored toga što sam bila jako, ali jako ljuta, a kasnije... Nekako sam ih razumjela. Nadam se da će T.J. naći nešto što će nam pomoći da shvatimo zašto su naša majka i njegov otac živjeli odvojeni svih ovih godina i zašto nisu mogli živjeti svoju ljubav.
– Govoriš o tom tipu svo vrijeme kao da ga znaš dugo, ne kao o nekome koga si upoznala prije dva, tri dana. Što se dogodilo između vas dvoje Tamara?
– Ništa! – kažem i slažem kao pas. – Ništa se nije dogodilo, zašto bi se išta dogodilo Tommy?
– Ne znam, djeluješ mi nekako... drugačije čim ga spomeneš. Ne primjećuješ sigurno, ali neki sjaj se pojavi u tvojim očima. Siguran sam da je dopro do nekog dijela tebe dok uspijeva izazvati to... To bljeskanje tvojih tamnih zjenica.
– Molim te ne lupaj – okrenem se od njega, kao uvrijeđena. Zar mi zbilja oči sjaje kada spomenem njegovo ime? Ne, ne sjaje, Tommy lupeta. Ništa ne događa, T.J. Carter je samo... Što je? Što je on meni zapravo? Što osjećam da jeste? Ništa Tamara, ne osjećaš ništa. Ne možeš osjećati, nema proklete šanse. Pod utiskom si svega toga. Pisama, ljubavi, smrti, tuge, mraka. Mraka koji su razdanile njegove oči, otjerali njegovi dodiri, mraka kojeg je totalno pojelo svjetlo kojim je ispunio moje tijelo čineći ga totalno svojim vlasništvom. Znači gotovo je. Nema nazad. Mogu zvanično sama sebi ispisati potvrdu da sam totalno prolupala. Jesam li upravo pomislila da je moje tijelo njegovo vlasništvo? Jesam li, ubio me Gospod s nebesa?
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
– Tamara? Tamy što se događa? Jesi li dobro?
– Hm? – bratov glas me vrati nazad u stvarnost. Odlutala sam. Eto, lijepo sam odlutala razmišljajući o nikome drugom nego Taylor– Johnu Carteru. Prošlo je svega nekoliko sati od odlaska iz kolibe na jezeru, a ja eto otplovila u mislima izgleda nazad. – Da, da. U redu je sve. Zamislila sam se.
