Neke ljubavi nisu suđene ma koliko jake bile. A, neke se ne bi ni rodile da nije bilo tih nesuđenih. Ponekad se iz velike tuge rađaju najveće i najljepše ljubavi. Priča o velikoj i zabranjenoj ljubavi dvoje mladih koja nastavlja da živi i nakon njih...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
– Nikada neću zaboraviti prošlu noć T.J., niti ti mogu dovoljno zahvaliti što si... Što si učinio to što jesi. Ne pamtim kada sam se toliko dobro osjećala s nekim, ni sa samom sobom. Hvala ti što si znao točno što želim i što trebam. Što vidiš ono što je ispod moje kože, u mojoj glavi u... mom srcu. Kada bih rekla da ne želim još bezbroj onakvih noći slagala bih, zato i neću. Istina je da ih želim. Još mnogo. Mom tijelu i duhu treba ovo. – privučem je bliže k sebi, ona se ugnijezdi u moje naručje. – Trebalo mu je toliko dugo, ali nigdje nije nalazilo ovakav smiraj. Što god bilo to što me dovelo ovamo, što me poslalo k tebi... hvala mu. Njoj, njemu, njima, ako su oni imali svoje prste u tome.
– Ja ne vjerujem da je bilo ikako drugačije. Da nisi odlučila donijeti Johnu Tessina pisma ostala bi doma, tugovala za majkom, živjela u uvjerenju da je na neki način cijelog života bila nevjerna tvom ocu. Mislila bi da John Carter živi svoj život s novim srcem koje kuca u njegovim grudima i patila jer u grudima tvoje majke ono više ne kuca.
– Vjerojatno.
– Ništa od ovoga se ne bi dogodilo. Ne bismo saznali pravu istinu, ne bismo otkrili tajnu koju su naši roditelji skrivali godinama, ni znali za bolnu nepravdu koja im je nanesena. I što je najgore... Philip. Nikada ne bi saznali da postoji, da negdje postoji jedan dio nas. Bane Nix nikada ne bi progovorio, ponio bi tajnu sa sobom u grob.
– Nije znao da mi je majka umrla. Smatrao je da treba tajnu čuvati i dalje, a pošto Johna nema, zadužio je Mikea da preuzme dužnost čuvara Johnove tajne.
– I sada još uvijek vjeruješ da je sve to samo slučajnost? Nikako!
– Na svijetu je toliko mnogo majki koje su ostale bez svoje djece zbog razloga koji su tako suludi i nepojmljivi normalnim ljudima. Majke kojima su djeca oduzeta bez mogućnosti da ih ikada vrate. Da išta učine. Duša mi se raspada kada znam da je i moja majka bila jedna od žena koje nikada nisu mogle ništa učiniti da vrate svoje dijete u zagrljaj. Sve zbog toga što je jedan prokleto moćan gad zaprijetio tom djetetu, njoj i čovjeku kojeg je voljela. Nekada tako velika i snažna ljubav može biti oružje koje tvoji neprijatelji mogu iskoristiti protiv tebe i tako te zauvijek poraziti. To je učinio Jack Delavey. Njihovom ljubavlju ih je skoro ubio. To što su imali bilo im je sve. Nikada ne bi podnijeli da jedno pati krivnjom drugog, a pogotovo da njihovo čedo ispašta zbog njih. Ljubav je koliko blagoslov, toliko i prokletstvo.
– Tu se slažem s tobom. Pogledaj samo tu ljubav između Johna i Tesse. Bože, Tamara ja još uvijek ne vjerujem da takvo što postoji negdje osim u bajkama. Na filmovima, u knjigama. Želio bih imati veliku ljubav, ali ne takvu – ona podigne pogled prema meni.
– A, kakvu želiš?
– Normalnu. Slobodnu. Ne ukaljanu. Jaku, ljubav koja bi rasla skupa s nama, oblikovala nas i mi oblikovali nju. Ljubav koja bi trajala dugo, poput mora, svakodnevno donoseći i plimu i oseku u naše dane.
