Moj zaštitnik #3

24. poglavlje

Odvojila sam se od njega i pogledala prema Kiri koja je u tišini stajala pokraj prozora. Vidjela sam bijes i zabrinutost u njezinim očima. Ona je također imala nekoliko modrica po licu i rukama, ali je bila dobro i živa.

„Jesi li ti dobro?", upitala sam je. Kira je polako kimnula glavom.

„Dobro sam, gospođice Bolton. Bijesna sam to je sigurno", prosiktala je. Polako je prišla krevetu. „Jebeni gad mi je bio tako blizu, ali je pobjegao. Imala sam ga tako blizu, ali je pobjegao." Pogledala je prema mome tati. Njezine oči su bljesnule nečime što me je na trenutak iznenadilo. Ugledala sam privrženost i zabrinutost, ali tu se nalazilo još nešto više. Nešto što nisam mogla razumjeti. Izgledali su blisko kao da se među njima nešto rodilo. Zar je to moguće?

„U redu je, Kira. Uhvatit će ga ubrzo." Tata ju je zdravom rukom potapšao po njezinoj ruci te ju je ostavio ondje nekoliko trenutaka. Zbunjeno sam ih promatrala i onda sam shvatila. Moj tata i Kira su u tajnoj vezi koja traje već neko vrijeme. Zašto mi, pobogu, to nije rekao? Kao da se sjetio da ima i drugih ljudi u sobi maknuo je ruku sa Kire.

„Jebeni gad!", rekla je Kira. Njezine tamne oči su bljesnule. Pogledala je u mene te u Sebastiana. „Izgurao nas je s ceste i htio je završiti svoj posao. Imao je pištolj, Payne. Da ja nisam krenula pucati i da nije naišla policija, on bi završio svoj posao." Zadrhtala sam nakon njezinih riječi. Vidjela sam strah u njezinim očima što je mene još više zabrinulo i prestrašilo. Otkako znam Kiru, uvijek je bila hrabra i snažna. Nikada nisam vidjela da pokazuje strah, ali sada, osim bijesa, vidjela sam i strah. Strah da se njoj i mome tati moglo nešto dogoditi. Čini mi se da je njoj stalo do moga tate i više nego što ja to mislim.

„Nazvat ću Gabriela i sve mu ispričati. Pratit će auto koji je vozio sve dok ga ne pronađu", rekao je Sebastian ljutito. Okrenula sam se prema njemu. Sebastian mi je prišao te me je nježno poljubio u čelo. „Budi tu, odmah se vraćam." Kimnula sam glavom, a onda je on otišao. Okrenula sam se prema tati i uhvatila ga za zdravu ruku. On se nagnuo prema meni te me je nježno poljubio u čelo. Naslonila sam se na njega i udahnula njegov poznati miris.

„Jesi li ti dobro? Reci mi iskreno, tata."

„Dobro sam. Slomljena ruka, nekoliko modrica i natučena rebra, ali sam dobro."

„Kada sam primila taj poziv", rekla sam i zadrhtala. Pogledala sam ga u oči. „Mislila sam da sam te izgubila."

„Tu sam, dušo. Zahvaljujući Kiri koja ga je uspjela zaustaviti, ja sam sada tu." Tata se nježno nasmiješio Kiri koja je stidljivo spustila glavu. Nikada ne bih niti u najluđim snovima pomislila da bi ova žena mogla biti stidljiva, ali i to se sada dogodilo. Što mi daje još jednu potvrdu da se među njima nešto rodilo. Samo mi je krivo što mi se tata nije povjerio. Želim da zna da ima moju punu podršku ako ga Kira čini sretnim.

„Ja sam samo bijesna što ga nisam ubila na licu mjesta!", rekla je ljutito. Nekoliko pramenova njezine crne kovrčave kose je ispalo iz repa dok joj se tamna koža sjajila na ovoj vrućini. Kira je bila prekrasna. Svidjela mi se odmah prvi puta kada sam je ugledala i znala sam da će dobro paziti na moga tatu. To je danas i učinila. Ne želim niti zamišljati što bi se dogodilo da je moj tata bio sam u tom autu. Sigurna sam da ga sada ne bih mogla vidjeti živoga i ne bih čula njegov topli glas. Toliko puta je otišao bez Kire na posao i do mene, ali zahvaljujem se Bogu i Kiri što je sada bila s njime.

Ustala sam se i pošla do nje. Kira me je zbunjeno promatrala, a onda sam je samo zagrlila. Polako je ovila svoje ruke oko mene.

„Hvala ti što si bila uz moga tatu. Ne mogu ti dovoljno zahvaliti što si ga spasila." Pogledala sam je u tamne oči. Kira je kimnula glavom i nesigurno se nasmiješila.