Moj zaštitnik #3

22. poglavlje

Maya

Sredina srpnja je bila vruća i sparna. Sjedila sam na plaži, pod budnim okom svoga muškarca koji je telefonirao unutra. Močila sam noge u oceanu dok su mi misli grozničavo letjele. Prošlo je dva tjedna od one grozne pucnjave i još uvijek zadrhtim kada se toga sjetim. Obuzme me jeza kada se prisjetim koliko blizu sam bila smrti. Da je jedan metak skrenuo, sada ne bih bila ovdje, na prekrasnoj plaži sa svojim muškarcem. Vidjela sam one čahure koje su ostale i uvijek zadrhtim kada se sjetim koliko su samo velike bile. Ne bi mi bilo spasa da me je jedan metak pogodio.

U ova dva tjedna, Sebastian i ja uopće nismo napuštali kuću. Družili bismo se s našim prijateljima kod njih ili kod nas, ali nismo odlazili u grad. Imali smo ovdje sve što nam je bilo potrebno, a ono najvažnije imali smo jedno drugo. Da nemam Sebastiana i njegove velike podrške i ljubavi, bojim se da ne bih preživjela onu večer. Ta večer mi se zauvijek usjekla u pamćenje i neće tako brzo otići. Nisam bila u kući od te večeri i nemam se nikakvu namjeru vratiti. Kuća mi je bila potpuno uništena od metaka. Moj dom je nestao u samo jednoj večeri. Boli, stvarno boli kada znam da nema više mjesta kojega sam godinama zvala svojim domom, ali boli manje jer sam sada sa Sebastianom. Ova dva tjedna s njime su bili pravi blagoslov.

Sebastian se nije odvajao od mene niti na trenutak. Ako je odlazio do Mije i Gabriela, poveo je i mene. Iskreno, nisam niti željela biti sama. Uživala sam s njime ovdje i napokon sam njegovu kuću počela zvati svojim domom. Osjećam se kao da ovdje pripadam, kao da sam ovdje uvijek pripadala i nikada to ne bih mijenjala. Bila sam sretna. Uznemirena, ali sretna. Nadam se kako će napokon pronaći muškarca koji me već više od mjesec dana terorizira. Bila sam spremna započeti svoj novi život s muškarcem kojega volim, ali nisam to mogla učiniti mirno sve dok je Zane na slobodi.

Sebastian se potrudio da ova dva tjedna ne mislim na događaje iz moje kuće, ali kada bih ostala sama, moje misli su potpuno letjele. Održao je svoje obećanje i nije išao na posao. Po njemu vidim da je još uvijek uznemiren jer me je te večeri ostavio samu, ali on nije kriv. Nikada ga ne bih okrivila za to. Pokušavala sam mu pomoći i ukloniti mu tu krivnju i donekle sam uspjela, ali još je ima u tragovima. No, samo zajedno nas dvoje možemo prebroditi ove teške trenutke. Samo zajedno možemo pobijediti Zanea.

Mia i on su dobro. Nakon njihove svađe, stalno su razgovarali. Skoro sam se naljutila na Sebastiana nakon što je sve ono izgovorio Miji, ali morala sam biti smirena jer sam shvatila koliko je samo bio povrijeđen. Shvatio je da je pogriješio i sve je brzo ispravio. Čak je Mia željela odustati od svoje istrage, ali ju je Sebastian spriječio u tome. Svi mi znamo koliko ona voli biti uključena u sve ovo u znamo da neće imati mira dok se svuda oko nas događa katastrofa za katastrofom.

Da li sam prestrašena? Da, stvarno jesam. Najviše zbog toga što ne znam što me slijedeće očekuje. Zane je počeo gubiti kontrolu i nitko mi ne mora reći da se zbog toga brinu jer ja to vidim. Vidim koliko su svi zabrinuti iako pokušavaju to sakriti od mene. U zadnjih par dana sam ih počela pozornije pratiti jer se bojim da bi nešto mogli sakriti od mene, a to ne želim. Shvaćam da me žele zaštititi, ali bila bih bolje pripremljena ako bih znala gdje je Zane. Od one večeri mu se izgubio svaki trag, ali policija, Kevin, Gabriel i svi njegovi zaposlenici su na potpunome oprezu. Nitko ne zna kada će Zane ponovno napasti i nitko ne zna kakvo će sredstvo ovoga puta birati. I to je ono što me najviše brine. Počeo je gubiti kontrolu i bojim se da bi uskoro se mogao umoriti i samo doći po mene. A ako dođe po mene, mogao bi stradati i Sebastian, a to ne bih nikada mogla podnijeti. Samo želim da su on i svi ostali moji prijatelji sigurni. I želim da se ova noćna mora što prije završi.

Bila sam danima zatvorena u ovoj kući i iako sam uživala biti ovdje, počelo me je izluđivati. Zabavljala sam se sadnjom cvijeća ispred Sebastianove kuće pa čak i ispred Mijine i Skyine, ali kada sam s time završila, ostala sam bez posla. Nemojte me krivo shvatiti, moj mi posao ne fali niti malo. Uživala sam što sam se svako jutro budila malo kasnije pokraj svoga muškarca, ali sam se izluđivala jer nisam imala što raditi. Zato sam pomagala tati u pripremi zabave za godišnjicu hotela koja je večeras. Obavljala sam sve telefonski i preko maila, ali sam ipak nešto radila. Sebastian je primijetio da mi nedostaje rad i dovukao mi je toliko zemlje i cvijeća i novim posuda da nam je trijem bio pun raznolikoga cvijeća. Zbog toga sam ga samo voljela još i više.