Moj zaštitnik #3

Epilog

Pet godina kasnije

„Iznenađenje!" Trgnula sam se kada sam ugledala sve svoje prijatelje u našoj kući. Svi su pljeskali i zviždali. Zbunjeno sam se osvrtala po kući pa mi se pogled zaustavio na muškarcu od kojega uvijek drhtim. Zaigrano sam mu odmahnula glavom na što mi je on samo namignuo. Uhvatila sam se za ispupčeni trbuh kada sam osjetila prvi udarac. Očito se još netko želi pridružiti zabavi.

„Želite li vi da se ja prije vremena porodim?", upitala sam ih sve. Mia je krenula prema meni sa širokim osmijehom na licu, ali su se moji trogodišnji sinovi prije probili. Obojica su ovila svoje ruke oko mene.

„Sretan rođendan, mama", rekli su obojica u glas. Suze su me zapekle u očima dok sam ih obojicu grlila i ljubila. Moji prekrasni dečki.

„Oh, hvala vam puno. Lijepo ste me iznenadili." Mia je došla do mene i zagrlila me. Poslije nje su dolazili i ostali kako bi mi čestitali rođendan. Bila sam na rubu suza dok sam ih sve promatrala u našoj kući. Prije samo nekoliko godina nisam slavila rođendan. Nisam željela slaviti rođendane jer nisam mogla to učiniti sama. Dijelila sam svoj rođendan sa svojim bratom koji mi je svaki dan nedostajao i bilo je bolno slaviti rođendane bez njega. Zato sam ih prestala slaviti nakon što sam ostala bez njega. I nisam ih slavila sve do prije četiri godine kada je Mia napokon otkrila kada mi je rođendan. Otkako sam je upoznala, na svoj bih rođendan odlazila negdje daleko iz grada kako me Mia ne bi ispitivala o tome, ali me je otkrila prije nekoliko godina i željela je da proslavim svoj rođendan i odbila sam. Sve dok me ona i Sebastian nisu natjerali da ga napokon počnem slaviti. Njih dvoje i moj tata su moj rođendan učinili manje bolnijim. I od toga dana sam slavila svoga brata. Svake godine sam ga se prisjećala na naš dan.

Moj muškarac mi je polako prilazio dok su mu plave oči blještale. U kući je vladala gužva, onakva gužva od koje sam prije bježala, ali sada je obožavam. Bila je puna naših prijatelja, obitelji i djece. Sebastian se nagnuo prema meni i nježno me poljubio. Spustio je glavu prema dolje i poljubio moj stomak. Nježno ga je pomilovao.

„Sretan ti rođendan još jednom, dušo", rekao je promuklo. Ovila sam svoje ruke oko njegovoga vrata i naslonila se na njega. Obožavala sam svoga muža koji me je potpuno razmazio. Jutros mi je donio doručak u krevet i učinio je sve u svojoj moći kako bi me zadržao u krevetu, ali morala sam ići na posao. Danas mi je bio zadnji dan na poslu jer ću za samo dva mjeseca roditi našu prvu kćer. Sebastian se također brinuo jer sam već bila u godinama i doktor mi je rekao da mogu raditi, ali da se i moram paziti. Zbog toga me moj muž nije ispuštao iz vida.

„Hvala ti puno. Da si mi rekao da mi pripremaš ovakvu lijepu zabavu, ostala bih u krevetu."

„Onda to ne bi bilo iznenađenje. Kako su moje cure?" Svoje tople ruke je spustio na moj stomak i naša mala cura se pomaknula. Njegove oči su bljesnule iskrenim veseljem.

„Danas je jako živahna. Mora da ti prepoznaje glas."

„Da, mora da je tako." Kada sam bila trudna s blizancima, Sebastian je svake večeri pričao u moj stomak jer je u jednoj knjizi pročitao kako djeca mogu prepoznati glas svojih roditelja još dok su u stomaku. To sada radi i sa našom kćeri. A ja ga obožavam slušati kada priča.

„Striče, moraš brzo doći i pomoći mi s nečime. Jako je hitno", rekla je malena Elena i povukla Sebastiana za ruku. Sebastian je čučnuo ispred nje i nježno joj sklonio jedan pramen iza uha.

„O čemu je riječ?"

„To je tajna", šapnula je. Nasmijala sam se kada je on ozbiljno kimnuo. Uhvatio je Elenu za ruku pa su oboje otišli na stražnji ulaz. Sky mi je prišla i pružila mi sok od naranče.