Moj zaštitnik #3

23. poglavlje

„Hej", trgnula sam se na njegov glas. Podignula sam pogled sa fotografija na Sebastiana. „Dozivam te već neko vrijeme. Mislio sam da si mi nestala."

„Tu sam. Oprosti, nisam te čula."

„Što to radiš?" Sjeo je na pod pokraj mene i zagledao se u album u mojim rukama. Nedavno ih nisam mogla niti pogledati, a sada ih jednostavno ne mogu prestati gledati. Toliko prekrasnih uspomena je u ovome albumu. Jednom kada sam ih počela gledati, sjećanja i svi trenutci su počeli izvirati.

„Šećem stazom uspomena", rekla sam jednostavno. Sebastian me je nježno poljubio u čelo te se zagledao u fotografiju koju gledam zadnjih pola sata. Nas četvero zajedno na božićnome ručku. Ovdje smo svi bili sretni i opušteni. Bili smo kao prava obitelj. Bez razmirica i svađa koje su uvijek postojale između mene i mame. Jednostavno je vladao mir.

„Danas je godišnjica mamine smrti. Ne mogu prestati razmišljati o njoj otkako sam se probudila."

„O čemu točno razmišljaš?"

„O njoj kao osobi, kao o mami. Uvijek sam se pitala da li bi bila drugačija da sam bila kćer koju je ona željela."

„Ja sam uvjeren da bi ona bila drugačija, ali također i ti. Ne bi bila ova Maya koju toliko volim. Borbena, pametna, prekrasna, hrabra. Bila bi potpuno drugačija osoba od ove koja si sada. Zadovoljila bi svoju mamu, ali dušo, ja jako dobro znam da ti ne bi bila zadovoljna."

Kratko sam kimnula glavom i nasmiješila mu se. Sebastian me je dobro poznavao. Imao je pravo. Ne bih bila sretna niti zadovoljna osobom za koju je mama smatrala da bih trebala biti. Osjećala bih se kao netko drugi u tuđoj ulozi. Nisam osoba koja bi se mijenjala zbog nekoga pogotovo ako me netko tjera na to kao što je mene mama tjerala. Željela me je promijeniti. Željela me je pretvoriti u sebe, u osobu bez mozga koja bi se hihotala na stvari koje i nisu toliko smiješne. Stala sam na kraj tom apsurdnom planu kada sam se suprotstavila mami, i iako je malo popustila oko toga, nije do kraja odustala. Željela je da njezina kćer bude savršena slika obitelji Bolton baš kao što je i ona bila. Imala je velika očekivanja od mene, ali ja sam slijedila svoj put, put koji sam si davno zacrtala.

S godinama sam skrenula s toga puta zbog svega što se kasnije dogodilo, ali još uvijek sam bila zadovoljna samom sobom. Još uvijek sam bila sretna što sam ostala vjerna sebi. Skrenula sam s puta prije dvanaest godina, ali sam se ove godine po prvi puta vratila na pravi put, ondje gdje pripadam. Ponovno sam uzela uzde u svoje ruke i uspostavila sam vezu sa starom Mayom koju sam izgubila onoga dana kada sam izgubila Amosa. Ponovno sam bila žena koje je voljela život, koja je bila zadovoljna i sretna, a pogotovo voljena. Imala sam sve u svome životu i bila sam i više nego sretna.

„I da samo napomenem, do sada bi sigurno bila udana za nekoga bogataša bez mozga što se meni nikako ne bi svidjelo", rekao je Sebastian. Tiho sam se nasmijala i pogledala ga u plave oči koje su svijetlile iskrenom srećom. Za to sam bila zaslužna samo ja i bila sam iskreno ponosna na to.

„Da sam sada udana, nas dvoje se ne bismo niti poznavali. Ne bih poznavala nikoga od naših prijatelja."

„Onda smo svi sretni što nisi poslušala svoju mamu, Maya, jer si žena koju mi svi jako volimo." Nagnula sam se prema njemu i zahvalno ga poljubila. „Razmišljaš li često o njoj?"

„I ne baš toliko. Ne znam da li bi me ljudi zbog toga smatrali lošom kćeri, ali ne razmišljam o njoj toliko. A na današnji dan, misli su mi ispunjene njom."

„ Kakva je bila kao osoba?" Na trenutak sam razmislila. Kakva je bila moja mama? Imala bih toliko toga reći o njoj. Zato nisam znala odakle bih krenula.

„Ponosna i snažna", rekla sam tiho. Zagledala sam se u njezinu fotografiju i rijedak osmijeh koji je bio na njezinome licu. „Voljela je svoju obitelj i ponekada sam sumnjala u to, ali nas je voljela. Na svoj način. Bila je i pravi snob." Nasmijala sam se. Iznenadila sam se kada su me suze zapekle u očima. Nisam nikada plakala za svojom mamom pa čak niti onoga dana kada smo je tata i ja pronašli na podu kupaonice. Uvijek sam smatrala da nije bila vrijedna mojih suza. Nije me rasplakala niti onda kada je pokušavala sve u svojoj moći da me kontrolira.