Moj zaštitnik #3

14. poglavlje

Čim sam ušla u svoju kuću, znala sam da nešto nije u redu. Dokaz tome sam našla u svome dvorištu. Bacila sam svoju torbicu i poletjela van. Zastala sam kao ukopana kada sam vidjela potpuno uništeni staklenik. Svi prozori su bili razbijeni, a vrata su bila iščupana i bačena na dvorište. Cvijeće, moje cvijeće koje sam mjesecima sadila, moj rad i trud, sve je bilo potpuno uništeno. Zemlje je bilo posvuda. Strah me je obuzeo i počela sam se tresti. Ovo je mogla napraviti samo jedna osoba. Zane. Bio je u mome domu. Pronašao je moj dom i uništio jedino što sam ikada voljela.

„Ne diraj ništa!", rekao je Sebastian iza mene. Glas mu je bio ljutit dok je zvao Gabriela. Htjela sam ući u staklenik da vidim ima li još kakve štete, ali dovoljno sam vidjela samo stojeći na sredini dvorišta. Sve je bilo uništeno. Okrenula sam se prema kući i zagledala se u vrata. Otključala sam ih prije nego sam izašla van. Toliko se sjećam. Sebastian je otključao prva vrata što znači da nije bio unutra. Nije niti mogao ući jer je moja kuća bila kao utvrda u kojoj su na svim prozorima i vratima bili postavljeni alarmi. Da je Zane pokušao ući u moju kuću, dobila bih obavijest o tome na svoj mobitel.

Ali to ne umanjuje moj strah. Samo ga još više povećava jer se Zane približio opasno blizu mome domu. Bio je ovdje i ne znam kako bih reagirala da sam se našla s njime oči u oči. Taj muškarac nije htio odustati od onoga što je želio učiniti meni. Doći će do mene, a zbog toga sam bila prestravljena. Onom prokletom zmijom me je želio ubiti. Uništavanje moga staklenika je bilo upozorenje. Zane nikada neće odustati od mene i svoje osvete.

Zadrhtala sam i stavila ruku preko usta. Uspjela sam spriječiti jecaj, ali nisam uspjela spriječiti suze koje su počele padati niz moje lice. Dok sam bila u San Francisku, zaboravila sam na sve što se događa u ovome gradu, a sada me je stvarnost ponovno udarila u lice i to snažno. Bila sam potpuno ošamućena i prestrašena.

Sebastian je poklopio i došao do mene. Odmah me je privukao u svoj zagrljaj. Čim sam osjetila njegovo toplo tijelo, počela sam jecati. Njegove ruke su me snažnije stisnule. Poljubio me je u kosu.

„Smiri se, dušo. Sve će biti u redu. Zvao sam Kevina i na putu je. Srećom pa je Mia postavila kamere pa ćemo vidjeti snimke."

„A-ali uništene su." Mrzila sam što sam se toliko plašila i što sam drhtala zbog muškarca koji mi se ponovno uvukao u život. Prije skoro dvanaest godina, Ethan mi je uništio život i oduzeo mi sve do čega mi je stalo. A sada njegov jebeni brat pravi pakao od moga života. Kada ću napokon početi živjeti? Kada će me svi Stewartovi ostaviti na miru? Nisam nikome ništa skrivila osim što sam ubojicu strpala ondje gdje mu je i mjesto! U prokleti zatvor!

„Mia je napravila neki kod koji će snimke automatski spremiti na sustav ako se slučajno dogodi kvar ili nestanak struje."

„Hvala ti, Mia", rekla sam tiho u njegovu majicu. Ne znam što bih napravila da nemam nje ili Sebastiana u ovome trenutku. Moj život bi bio puno kaotičniji bez njih u mome životu. Drago mi je da je Mia postavila te kamere jer ćemo moći vidjeti tog gada koji je neovlašteno ušao na moj posjed. Nadam se da ćemo mu vidjeti lice i da će ga policija napokon uhvatiti. Taj gad se uvukao na moj posao i sada u moj dom. Od danas ništa neće biti isto.

Sebastian me je odmaknuo od sebe dovoljno da mi može vidjeti lice. Nježno je obrisao moje suze i poljubio me. Udahnula sam njegov miris koji me je lagano počeo opuštati. Njegova blizina mi je godila. Trenutačno ga nisam željela pustiti. Nisam bila spremna na to.

„Ti znaš da ja neću dozvoliti da ti se nešto dogodi, Maya. Spreman sam na sve da te zaštitim." Govorio je tako tiho i nježno da mi je srce poskočilo. Kimnula sam glavom. Razumjela sam njegovu potrebu da me zaštiti i u ovome trenutku sam imala osjećaj da mu više nisam posao kao što sam to prije mislila. Ali nešto me je sprječavalo da se potpuno prepustim. Samo kada se sjetim koliko sam se brinula kako će se naš odnos razvijati kada dođemo nazad u Portland, a onda me dočeka ovaj kaos.