18.deo

2.7K 93 5
                                    

Rejcel

Ne mogu da skinem pogled sa njegovne muzevne brade.Usana koje su tako ruzicaste i deluju kao najmeksa svila. A tek sa tih ociju od kojih me podilazi ujedno i jeza  i oni slatki zmarci. Ruke su mu na mojim kukovima, i taj dodir mi pali kozu kao sumski pozar. Ruke su mu tako snazne pod mojim drhtavim rukama. Miris jakog zanosnog parfema me dovodi do granica izdrzljivosti da mu ne pokazem sta zaista mislim o njemu,koliko mi se svidja i koliko ga zelim.
- Malena,zasto me tako gledas?- tako je divno cuti sa njegovih usna da me naziva malena. Lomim se i na kraju razum je izgubio borbu sa srcem i osecanjima. Skupljam hrabrost iz celog svog tela,i podizem se na prste kako bi u sledecem trenutku moje usne spustila nezno na njegove. Prva mu je reakcija ukocenost,napet je kao struna,a ni ja nisam nista bolja. Ali osecaj je tako...tako...brutalno jak i dobar. Usne su kao sto sam i mislila  meke,pune i imala sam osecaj da je taj poljubac moj eliksir zivota.
Nezno sam svoje ruke obavila oko njegovog vrata i pomerila usne na njegovim. Posle delica sekunde njegove su usne podarile nesto najlepse mom umu i telu.
Poljubac je bio toliko nezan,toliko osecajan da sam mislila da cu se rastopiti. Jezik mu je plesao sa mojim u skladu,kao da je on nesto sto sam cekala celog svog zivota. Srce koliko mi lupa divljckim tempom pomislim da ga i on oseca preko nase odece. Vatra mi preplavljuje celo telo.  Njegova mi jedna ruka pronalazi mesto kraj vrata i obraza pri cemu mu palac nezno protrlja moju kozu. Podrhtava mi utroba kao da imam groznicu. Mozda je i imam.
Zarazena sam bolescu koja se zove Dzon.
Blago se odmicem od njegovih usana i spustam na zemlju gde osecam da sam veoma nestabilna na nogama. Pogled mu je tamniji ako je to moguce,zadihan i zatecen mojim cinom.
On zatecen?
BOME I JA SAM.
-Sta je ovo bilo?-izgovara na sta mu se  jedan kraj usana izvija u osmeh. I dalje mi njegova saka miluje obraz. Kako su mu ruke nezne. Ponasa se kao da sam od stakla,brine da me ne povredi,da li zaista moze da jedan zenskaros postane veran samo jednoj devojci?

- Mozda moj odgovor na tvoje pitanje...- promrmljam postidjena

- Na pitanje da li ces mi pruziti sansu?- izdize obrvu i upucuje mi onaj pogled na koji ne bi ni Merlin Monro bila imuna.
-Da...
-Jel bi mogla jos jednom da ponovis ono od malopre ,nisam siguran da li sam lepo shvatio?
Udarim ga blago po ruci,na sta se oboje nasmejemo.
-Dzone...pruzicu ti sansu ali pod nekoliko uslova.-izgovaram i nemam hrabrosti da ga direktno pogledam,pa posmatram njegov znak na majici,ali znam da cu morati da se susretnem s tim ocima koje su poput noci crne ,i koje me uzimaju pod svoje kad god ih pogledam.
-Malena,kazi...-opet taj divan nadimak. Kako posle da neko ne kaze da je slatkoreciv i da je frajer za kojim druge jure? Moram da ga pogledam...

-Kao prvo zelela bi da nasa veza bude na  kratko u tajnosti. Ne bi zelela ogovaranja poput"dosla i odmah smotala glavnog frajera".
Drugo: ne zelim ljuborne scene. Smatram  da ako ti verujem ne moram da brinem da li ces lutati za tudjim suknjama,a takodje sto se mene tice isto vazi.
I kao trece nemoj nikad da krijes nesto od mene i da me lazes.

- I to je sve? -pita tihim glasom ali deluje mi kao da je ocekivao mnogo vise ozbiljnijih zahteva.

-Da. -nasmejem se.

-Malena to bi bilo najmanje sto bi uradio za tebe..- privukao me je vise sebi i sad nam se uzdasi vec mesali.

-Samo ne znam kako cu posle onog poljubca da prolazim pored tebe po hodnicima skole. Svaki put i dok nisi bila moja bio sam u iskusenju da te ne dohvatim i izljubim od glave do pete. Zavrtela si mi pamet zenska glavo.-  Na obrazima mu se pojavile rupice koje su tako neodoljive.

-Nisam,pomesao si me sa nekom drugom devojkom.- branim se,a tako mi prija osecaj da je samo moj .

-Ne bih rekao. Hajde jos malo da prosetamo. -pruzio mi je  ruku koju sam rado prihvatila. Ne znam da li oseca te struje koje mojim telom jure svaki put kad me dotakne,ili kad mi se obrati. 
Vece je lagano padalo i ona sunceva vrelina postala je vec podnosljivija.
Setali smo dok nismo stigli do jedne klupice gde smo seli. Rukom je obgrlio moja ramena i zelela sam samo da se ne probudim iz ovog sna.  Posmatrali smo prolaznike koji su tu setali,malu decu koja su se igrala,ljubavne parove koji su se na drugim klupama ljubili. Tisina je bila dovoljna da shvatim kako sam neizmerno srecna u ovom trenutku.

Skriveni uzdasi 🔚🔚🔚Where stories live. Discover now