4.deo

61 7 14
                                    

Stojim u tuš kabini dok vrele kapljice vode klize po meni. Kada sam pod tušem ne znam za vreme. Voda je moj mir. Kupam se kada sam srecna, tužna, nervozna. Kao da sve probleme operem sa njom. U stanju sam da stojim tako satima i ne bi mi bilo dovoljno. Ovog puta pokušavam da se rešim nervoze. Nervozna sam zbog jedne osobe, Vuka. Zbog osobe koju sam videla jednom u životu i uspela je da mi se uvuče pod kožu. Ne znam kako ni zbog čega ali moje srce drugačije kuca kada je on tu, ja sam drugačija. I zbog toga sam nervozna jer treba celo veče da provedemo zajedno.

Dalibor i Violeta su jutros došli pa smo dosta vremena provele sa njima. Sada sedim i uvijam kosu, neću ništa preterano da se sredjujemo jer nemam snage. Stavila sam blagu šminku. Odlučila sam se za malu crnu haljinu jer sa njom niko ne može da pogreši, ide uz sve i jako lepo stoji uz moje telo. Na noge sam obula crne sandale. Kada se Tina spremila krenule smo da nas Dalibor poveze do centra. Momci će već tamo biti jer moraju da nameste ozvučenje.

"Šta misliš ocu li se svideti večeras Nikoli?""S obzirom da se svaki dečko okreće za tobom mislim da ni on neće ostati ravnodušan jer devojko goris

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

"Šta misliš ocu li se svideti večeras Nikoli?"
"S obzirom da se svaki dečko okreće za tobom mislim da ni on neće ostati ravnodušan jer devojko goris."
"I ti ćeš se svideti Vuku."
"Jesi morala sad to da kažeš."
"Ćutim." Kaže i odglumi kako zaključava usta i baca ključ.

Stigle smo u kafić momci su nam našli super mesto blizu njih, Vuka nije bilo što mi je odgovaralo. Kafić se dosta punio, i po ljudima mi se čini da su momci dosta ovde poznati, što nisam očekivala. Jedva cekam da čujem kako zvuče. Do nas je došao konobar i uslužio nas. Za stolom su sa nama bili Mateja i Relja jer oni nisu u bendu.
"Prelepa si večeras." Kaže mi Mateja.
"Hvala ti i ti si lep."
"Kada mi ti kazes to veoma mi znači." Samo se nasmejem jer stvarno ne podnosim kada mi se momci ovako nabacuju.

Momci su krenuli da sviraju a mi smo ih pozdravili velikim aplauzom. Oduševila sam se kad sam shvatila da sviraju sve ono što ja volim. Balaševića, Dina, Čolu...
A Bojan sve to peva na neki svoj način. Raspoloženje mi se dosta popravilo. Jer kada najmanje očekujete tada stvarno bude prelepo. Pesma za pesmu je prolazila a mi smo bili sve više opušteniji. Muzika je stala i čulo se samo da je Nikola rekao "Ovo je pesma za jednu posebnu Tinu" i tada je krenula stara pesma "Ima nešto u tvojim očima". U njihovim očima sam videla veliku zaljubljenost, možda sam i malo ljubomorna jer bih voljela da mene neko gleda takvim očima. Srećna sam što vidim da moju najbolju drugaricu neko iskreno voli. Nakon ove pesme malo sam se rastuzila i izgubila u svojim mislima dok nisam osetila da neko seda pored mene. Neko kog nisam htela ovde ali isto neko koga sam celu noć očekivala. Najljepši momak ove večeri. U crnoj košulji i pantalonama, tako tajanstven da dobijete veliku želju da saznate njegovu priču.
"Nisam očekivao ali noćas si prelepa, čini mi se da ti većina devojaka zavidi na lepoti." Šapne mi na uvo.
"Hvala, sve smo mi lepe na svoj način ne treba niko da mi zavidi."
"Bolje da ti zavide nego da te sazaljevaju." Samo klimnem glavom. Kada je on tu dobijem neki prekid da ne znam da pričam. Ja koja pričam 200 na sat ostanem bez reči. A on mi više ništa nije rekao. Nastavila sam da uživam u muzici. Osmeh sa lica nije mogao da mi sidje jer sam stvarno ispunjena. Krenula je pesma od Parnog Valjka "Dodji" a svi parovi su ustali da igraju. Nikola je Tinu tako slatko zamolio za ples, a igraju kao da nikoga nema oko njih sem ljubavi. Osetim da me neko povukao za ruku i vidim Vuka kako stoji ispred mene.
"Ne smem da dopustim da sediš za stolom sa 3 muškarca a da te niko ne zamoli za ples." Nisam ovo očekivala od njega. Priželjkivala sam da imam osobu sa kojom ću da plesem ali me on stvarno oduševio. Obavila sam ruke oko njegovog vrata a glavu sam naslonila na njegovo rame. Imam osećaj da bih u ovom položaju mogla da budem večno. Ima tako savršen parfem da želim što više da ga upijem. Pesma se tako brzo završila kao i ovaj savršen trenutak, vratili smo se na mesto a meni srce lupa kao da će da iskoči. Sedimo a on ne skida pogled sa mene, što mi prija mogu da kažem.
"Pogledaj samo kako lepo stavljas kosu iza uha, ti si najlepša žena na svetu." Propisala bih ovo alkoholu jer smo stvarno popili ali kažu šta trezan misli pijan govori.
"Nikada mi niko nije rekao da sam lepa zbog sitnica."
"Sitnice su suština, ko ih primeti taj stvarno misli da vrediš."

Došlo je vreme da idemo kući. Kao što sam mogla i da pretpostavim Tina I Nikola ostaju sami a ja moram sa Vukom kući.
"Jel te strah motora?" Pita me a ja samo odmahnem glavom.
Ispred mene stoji motor mojih snova. Prvi sedne Vuk a ja iza njega i obavijem svoje ruke oko njegovog stomaka.
"Ako si slobodna da se malo provozamo."
"Moze." Ljubitelj sam vožnji po mraku, zvezde sijaju, grad izgleda kao Las Vegas a vi kao da letite na vetru. Vozili smo se kroz celi novi sad a ja jednostavno nisam mogla da spustim glavu jer sam mislila da ću prosputiti da vidim nesta. Ovaj dečko je učinio da se ove večeri osecam posebnom i veoma sam mu zahvalna na tome. Nisam ni primetila koliko brzo vozimo dok nisam čula zvuk policije i videla oko nas rotacije.
"Dobro veče molim vas vozačku i saobraćajnu." Kaže policajac Vuku.
"Da li znate koliko ste brzo vozili."
"Znam ali stvarno žurimo." Šta on sad laže?
"Mogu li da znam razlog ovakve žurbe."
Vuk krene da priča ali me stipne za nogu da bih i ja rekla da priča istinu "Bili smo gradu i moju je devojku nazvala sestra da kaže da je pala niz stepenice sada moramo da idemo da joj pomognemo." On je mene nazvao devojkom? Nekako lepo zvuči.
"Uredu poći ćemo onda sa vama da vam pomognemo." Kaže policajac i udje u kola.
"Mašo brzo zovi Tinu reci joj da padne ili nesta ovi ako nas uhvate u laži teško nama."
Uzmem brzo telefon i nazovem tinu.
"Slušaj me ništa me ne pitaj, brzo padni niz stepenice ili namesti kao da si pala, sada dolazimo Vuk i ja sa policijom ti si moja sestra da znaš." Samo sam joj to rekla i prekinula.

Stižemo ispred Nikoline kuće i molim se bogu da nas policija ne provali. Osjećam da me Vuk uhvatio za ruku.
"Ne plaši se" kaže mi
"Platićes mi" kažem mu a on se nasmeje.
Zvonimo na vrata Vuk, ja i još dva policajca. Nikola otvara mi ulazimo i vidim Tinu kako leži na podu i plače, ako stvarno plače onda je dobra glumica.
"Tino jesi dobro?"pitam je i čučnem pored nje.
"Gospodjice šta vam se desilo?" Pita policajac.
"Došla sam kući iz grada i kako sam nespretna u stiklama pala sam sa stepenica."
"Da li treba da vas vodimo u bolnicu?"
"Ne, nema potrebe stavicu oblogu ako ne prestane oni će me odvesti."
"U redu, nadam se da će te biti dobro, a vama mladi gospodine preporucujem da više ovako ne jurcate." Kaže Vuku.
"Bilo je hitno, neće se ponoviti" kaže i isprati policajce.
"Pa dobro jeste vi normalni?" Kaže nam Nikola.
"To pitaj svog druga."
"Šta je? Spasili smo se kazne a i bilo nam je zanimljivo."
"Platićes mi mi za duševnu bol."
"Ajde napolju se svađajte, mi smo ovde došli a za vas ne znam gde će te."
"E dobro dobro, mislila sam da smo prijatelji a sad me na ulicu izbacujete." Kažem praveći se da plačem.
"Ajte ćao." Kažu i zalupe nam vrata pred nosom.
"Kako su bezobrazni šta ćemo mi sad.
"Ja idem kući a za tebe ne znam šta ćeš."
"Kako si bezobrazan, prvo zamalo da nas odvedu u zatvor zbog tebe a sad me ostavljaš samu u gradu gde ne živim. Plus treba da mi se izvinis i iskupis za sve večeras."
"A kako ti to želiš da ti se iskupim?"
"Pa da si neki džentlmen dao bi mi ružu."
"Odakle sad majke ti da nadjem ružu?"
"Evo ima u dvorištu pored."
"Vidiš li ti koliko je ograda?"
"Ti da želiš preskočio bi." Kažem i iznerviram ga tako da on krene da se penje na ogradu. Nije meni do ruže nego ocu malo da ga mučim.
Medjutim dečko je pao sa ograde pravo na ruže, koje su pune trnja. I u tom trenutku pali se svetlo u toj kući i izlazi neka baba u dvorište.
"Lopov, ljudi looopov."
"Gospodjo nisam lopov."
"Lopov, mi je u dvorištu, ne mrdaj se odatle zovem policiju.."
"Ne gospodjo, ne zovite molim vas." Kažem i udjem u dvorište.
"A zašto ne bih zvala, upali ste mi u dvoriste."
"Gospodjo samo sam hteo da joj ružu uberem."
"Bog zna šta si ti hteo."
"Dobro izvinite samo ne zovite policiju ocemo da idemo odavde."
" Ajde izlazite da vas više ne vidim ovde."
Kaže baba a ja pridjem i pomognem Vuku da ustane.
"Da znaš sad si ti meni dužna. Da bih ubrao tebi ružu morao sam da se razvalim i svadjam sa Babom."
"I ti si meni dužan još mi nisi ružu ubrao."
"Tvoje će me ruže u grob oterati."

Novi deo je tu. Ako vam se svidja ostavite Vot i komentar 🥰🥰🥰🥰

Kad si reko da me volišWhere stories live. Discover now