Vrhovna zraka POV.
"Daj mi ruku, Uman. Nemamo mnogo vremena ", dok govorim gledam u još jednu oluju koja dolazi.
Uman dođe do mene te ispruži ruku. Uzmem ju u svoju lijevu te desnom počnem raditi krugove u zraku. Nakon par minuta bljesak se stvori, a mi se više ne nalazimo u svijetu Elemenata.
Nalazimo se u mraku. Jedino što vidim je par bijelih točkica te odlučim krenuti prema njima, ali ne uspijem.
"Sada mi možeš pustiti ruku, Umane ", kažem te stisak na mom dlanu oslabi.
"Oprostite. Nisam neki baš ljubitelj mraka ", glas mu je bio još dublji.
"Strah od mraka. Zanimljivo."
Dok sam hodala prema točkicama putem bi se nabila na neke stvari. Kvragu, koliko još trebam do njih?
Bile su sve veće i veće. Kada nisam mogla dalje hodati stavila sam preste na točke. I...
Poderala.
Jaka svijetlost ušla je u prostoriju, a ja sam morala prekriti oči. Kada sam maknula ruku s očiju vidjela sam namještaj prekriven bijelim plahtama.
"Koji...? Gdje se mi nalazimo?" upitao je Uman.
Ignoriram ga te idem do još točkica. Kada sam poderala sve kartone napokon se moglo vidjeti gdje se nalazimo.
"Čiji je ovo stan?" ponovo upita.
Okrenula sam se prema njemu.
"Moj", kažem te se nasmiješim.
Allis POV.
"Allis. Alliiis. Budi se ", čujem neki glas koji me doziva.
"Allis. Moraš se probuditi. Netko te želi vidjeti."
Sad razaznajem kome pripada glas. Gabrijela.
"Tko me treba?" upitam usnulo dok se dižem u sjedeći položaj.
Pogledam oko sebe i vidim Gaby kako sjedi na čošku kreveta i gleda kroz prozor. Izgleda mi nekako ozbiljno.
Kosa joj je bila zavezana u dvije pletenice koje su namještene u nisku punđu. Imala je crveni ruž, rumenilo i maskaru.
Imala je haljinu koja je bila vrlo uska i s dubokim dekolteom. Haljina je bila jarke crvene boje i odlično je pasala uz ruž.
"Vidjet ćeš sama."
To je bilo sve što je rekla te se ustala i krenula prema vratima.
"Čekaj! Što sam napravila da se tako ponašaš? Zašto si tako obučena? Što se događa ovdje?" upitala sam dižući se iz kreveta i prilazeći joj.
"Ono što se dogodilo na cesti... One suze. Nisu se smijele dogoditi. Trebam biti hrabra, a ne plakati kad god stignem. Tko bi htio ženu koja cijelo vrijeme plače? Reci mi, tko?"
Dok je govorila, u njenim očima sam vidjela toliko hladnoće i toliko bijesa.
"Ako te zanima zašto sam tako obučena, e pa reći ću ti. Imam zaručnika i on dolazi danas u 4. Sada je 2. Ova kuća mora blistati kad on dođe."
