Hawoe POV.
Kucam na vrata sestrine sobe. Neko vrijeme čekam i otvaraju se.
"Je li možda znaš..." počeo sam govoriti kada sam se zaustavio jer sam shvatio da ispred mene ne stoji moja sestra već njena cimerica.
"Što je li znam, Hawoe?" upita Lauren.
Naslonila se na štok vrata, a njena haljina se malo uzdigla i pokazala golu butinu. Nakašljao sam se te ju pogledao u oči.
"Gdje mi je sestra?"
"Ona? Ona je s Olarom. Prije pet minuta je došao tu i pitao je da izađe van", odgovorila mi je.
"A jel znaš kojim slučajem gdje su?" nervozno sam prošao rukom kroz kosu.
Ona uđe u sobu i sjedne na krevet koji je bio prekriven ružičastim prekrivačem te razbacanim šarenim jastucima. Djevojke.
"Zašto bih ti to rekla?" upitala je i isprsila se.
Prekrižila je ruke na grudima, prebacila nogu preko noge i zabacila kosu unatrag. Ovoj djevojci nije jasno da me ne privlači.
"Zato što sam joj brat", rekao sam i ušao u sobu.
To nije bila dobra ideja.
Vrata su se zatvorila, a mir u sobi je prekinio zvuk zaključavanja. Uhvatio sam bravu pokušavjući izaći van, ali vrata su bila stvarno zaključana.
Okrenuo sam se prema Lauren zbunjeno je pogledavši. Tako smo se gledali nekoliko trenutaka dok nisam skupio dovoljno snage da kažem :
"Kako si to uspjela?"
"Nije mi bezveze ujak Uman", rekla je to tako prkosno.
"Hoćeš li mi reći gdje su pa da možeš otključati vrata ? Da ti više ne smetam."
Ona se na to nasmije. I, ako ćemo iskreno, taj smijeh uopće nije bio ugodan.
Ustala je sa kreveta i krenula polako hodati prema meni mrdajući dupetom amo - tamo.
"Ako si mislio da ti kažem što tražiš, a onda te pustim, grdno si se prevario. Moraš i ti meni nešto dati zauzvrat", rekla je stavljajući svoje ruke na moja prsa.
Progutao sam slinu. Ovo ne sluti na dobro.
"A što to?"
"Sebe."
Vrhovna zraka POV.
"Možeš li ponoviti prezime?" upita Uman.
"Molly. Što vam je poznato?" začuđeno Brian pogleda mene zatim Umana.
"Ta nova učenica, o kojoj sam ti upravo pričao, se tako preziva. Allis Molly. Znaš je možda?"
