Allis POV.
Trčim prema balkonu i smijem se. Kvaka od vrata višlja od mene.
Ispružim svoje male dječje ručice i pokušavam je dohvatiti. Ali ne uspijeva mi.
"Ne brini, zlato, ja ću ", čujem Mamicin glas. Glas slavuja.
Mamica mi otvara vrata i ja iz sve snage trčim prema ogradi balkona. Kada dođem do nje podignem pogled.
Među oblacima, koji su bili oko našeg doma, letjeli su anđeli. Smijala sam se i pljeskala rukicama.
"Zlato, znaš li tko su oni?" upitala me Mamica kada je došla do mene.
"Znam, znam! To su moji anđeli čuvari."
Mamica se nasmijala i čučnila pored mene. Privukla me bliže sebi.
"Da. To su tvoji anđeli čuvari. Oni će te štiti od bilo kakvih nezgoda i opasnosti koje pokušaju doći do tebe."
"Zauvijek?"
"Zauvijek ", reče te me poljubi u čelo.
Okrenula sam se prema mojim anđelima. Njihova krila su bila bijela poput snijega, a kako su letjeli na sve strane, za njima je išlo zlatni, svjietulucavi prah.
Jedan anđeo se okrenuo prema meni te sam mu mahnula s obje ruke. Nasmiješio se pa mi uzvratio.
"Tvoji te anđeli vole i nikada te neće pustiti samu."
