Allis POV.
Budi me žeđ. Užasna žeđ.
Polako otvaram oči i vidim iznad sebe grane koje tu-tamo propuštaju sunčeve zrake. Grane su imale malo lišća, a kora drveta je bila ispucala.
Polako se dižem u sjedeći položaj te me glava jako zaboli. Stavim ruku na čelo i shvatim da gorim. Pokušavam se sjetiti nečega što se dogodilo ili kako sam dospjela ispod ovog drveta, ali ništa.
Polako gledam oko sebe sa poluzatvorenim očima. Oko mene sve je pusto i puno pijeska. Kao u pustinji... Pustinji!?
Sad otvorim oči što više mogu i vidim da je pijesak oko mene. Ja se nalazim u pustinji! Kako sam, pobogu, dospjela ovdje?
Spustim ruke na tlo i osjetim malo bockanje. Pogledam u smjeru ruke i vidim da se oko mene nalazi suha trava.
Polako se ustanem i shvatim da sam odjevena u bijelu haljinu koja mi je dosezala do poda. Imala je prorez s desne strane do sredine butine.
Napravila sam par koraka te shvatila sa sam i bosa. Tko me presvlačio i gdje me to doveo? Znam par stvari; da s nalazim u pustinji i da moram nešto pod hitno popiti.
Izađem ih hladovine drveta. Sunce me obasjava sa svih strana i moram žmirkat da vidim ispred sebe.
Odlučim ići ravno jer udaljini vidim nešto izbočeno. Nakon par koraka noge me peku od vrućeg pijeska.
Jauknem jer sam se nabola na nešto. Pomaknem nogu i vidim da je to neki kamen. Sad na kamenu je bila crvena tekućina. Moja krv.
Što sad da radim? A da se ipak vratim kod onog stabla.
Odlučim da ću se vratiti. Polako sam hodala i šepala na desnu nogu da me rana još više ne peče.
Kada dođem u hlad napokon osjetim olakšanje. To sunce stvarno prži.
Sjednem ispod drveta i naslovnim se na njega. Progutam slinu. Trebao bi neko prolaziti ovuda, zar ne? Ma koga zavaravam. Tko bi htio ići ovom pustinjom?
Polako sklopim oči s mislima da ću se probuditi i ovo će biti samo još jedna noćna mora.
Vrhovna zraka POV.
Prošlo je tjedan dana od kako je Allis misteriozno nestala. Cijeli je dvorac na nogama i traže je , ali im vrijeme ne ide za rukom.
Pušu jaki vjetrovi, padaju kiše, munje paraju nebo. Nema ni traga suncu.
Iskreno i sviđa mi se ovakvo vrijeme. Kada je bilo sunce nisam mogla izaći van jer bih dobila boju ili opekotine. Sunce i ja nismo najbolji prijatelji zbog još jednog razloga. Iako ako se uzme u obzir to je glupost. Ali opet...
"Nikakve novosti o Allis ", ušao je Vrhovni zemlje u moje odaje.
Okrenula sam se i pogledala ga. Njegova uredna kosa sada je stršala na sve strane, nije imao naočale i sada je izgledao ljepše, a njegove zelene oči bile su lijepe s tim gustim, dugačkim trepavicama.
Bio je u zelenom odjelu i s crnim plaštem.
"Dobro ", rekla sam mirno. Nije da me briga.
"Ti stvarno nemaš osjećaja prema toj djevojci. Nekad se pitam je li to u vezi "kletve", ali ona nema veze s njom ", rekao je te izašao iz sobe.
Ta "kletva" je razlog zašto sunce i ja nismo u najboljim odnosima. Točnije to je dar po njenom, ali ja zovem "kletvom".
Ponovo se okrenem prema prozoru. Da se bar ne vrati Allis i sve će biti kako je nekad bilo. Više mi nitko neće biti prijetnja i neće mi nitko više stajati na putu.
Ako me čuješ Allis, bolje ti je da se ne vraćaš.
Evo nastavka kojeg ste čekali.
Tek je početak treće knjige pa ne želim žuriti.
Nadam se da vam je zanimljiv.
Komentirajte.
Volim vasss!!!
❤❤❤
