Hej, D. Vjerujem da ovo nije ono što je bilo očekivano, ali tu smo gdje jesmo. Duboko u sebi sam znala da neću moći pobjeći od ovoga, pisanja. Krenula sam pisati knjigu Ugovor na laptopu i mogu ti reći da sam iznenađena.
Kada bih dala to sebi 2015. mislim da ne bih vjerovala da sam dogurala do tu. Uvijek sam voljela priče, a imam osjećaj da si i ti čim se nalaziš na ovom mjestu, i uvijek sam izmišljala nove svaki dan. Nove likove, nove pustolovine i naravno ja sam uvijek bila dio te ekipe. Zato se nisam nikada smatrala samom jer je makar jedan lik bio tu i proživljavao trenutke u kojima sam bila i u kojima ću moguće biti. Ti likovi koji su bili uz mene, iako su oni bili iluzija moga uma, su me naučili mnogo stvari. Jedna od njih je da neke stvari su jednostavno stvorene za određene ljude, zar ne misliš?
Naprimjer, neki ljudi mogu plesati dok drugi ne, neki imaju puno samopouzdanja i mogu bez problema stati pred mnogo ljudi i govoriti dok drugi ne. A di se ja nalazim među tim ljudima? To je jako dobro pitanje na koje bih i ja željela znati odgovor. Jedino što znam u ovome trenutku je da dajem sve od sebe da to saznam. Majka mi govori da imam toliko potencijala za mnoge stvari, a da je moj problem što se ne trudim i onda kad uspijem u nečemu, ona bude ta koja mi kaže da je znala da ću uspjeti i da nije očekivala ništa manje.
Znaš li što je najsmiješnije u svemu tome? Što me strah. Da, strah me. To tako čudno i smiješno zvuči dolazeći od osobe koju su bacili u kutiju na kojoj kričavim slovima piše IMA MUDA. Nije li smiješno? Znaš, nikad nisam mislila da ću imati strah bilo kakav, ali imam čak dva. Drugi ću ti ostavit za drugi put jer sad nije bitan, bit će mi kasnije u životu. Ali ovaj.. Imam ga od malena i sad ću ti reći u povjerenju da nikom ne kažeš.
Strah me nešto probati i kasnije pogledati na to i reći MOGLA SI BOLJE, ZAŠTO NISI DALA SVE OD SEBE, SVI ZNAMO DA TO MOŽEŠ NEMOJ NAS IZNEVJERITI. Znaš li što je bolje od gubitka i razočarenja, D.? Ne pokušati uopće. To sam uvijek sebi govorila. Jer ako ne bude to najbolje od najboljeg zašto to uopće raditi? Zato rijetko i pokušavam nešto jer želim da bude najbolje moguće, ali budimo realni to ne ide baš tako, zar ne? Naravno da ćemo zeznuti u mnogo stvari, naravno da neke stvari neće biti savršene i naravno neke stvari će nam ići od ruke. To je dio života.
Mnogo stvari, a neka od njih je pisanje, mi je krenulo od ruke na početku. I bilo je super, stvarno je. Ali onda sam došla opet ja i moje ŠTO AKO TI TO NE BUDEŠ MOGLA NAPRAVITI NAJBOLJE ŠTO MOŽEŠ i.. Sve se srušilo. Više nisam ni htjela pokušavati. Bolje biti na sigurnoj zemlji nego se podići u oblake, ne misliš li isto tako D.? Koliko god ja bila neustrašiva da budem prva za nešto, da probijem led, moj strah mene ne čeka na početku. Oh, ne. On je negdje u sredini staze do cilja i samo čeka kada ću mu pasti točno tamo gdje me i zamislio. Jer on zna gdje sam i uz koga odrasla. Zna li tvoj strah isto? Možda da, možda ne. Reći ćeš mi jednom, obećavaš?
I tu dolazi dio mozga na kojem sam vrlo zahvalna i mislim da ću biti do kraja života, a to je taj dio koji mi daje nadu, daje moju maštu za pričama i likovima. Već sam ti ih spomenula, ali nisam rekla da ti likovi koji budu uz mene, je da imaju neke mane kao i mi, ali oni nisu kao i mi. Znaš zašto? Ne? Sad ću ti reći. Jer oni se ne predaju. Oni ne žive u strahu. Oni se izdižu iznad njega.
Ja želim biti poput njih, D. JA to stvarno želim, ali za sada ne mogu. Ne, nije to zato što se ne trudim jer sam Bog zna koliko suza je otišlo u taj napor. Moći ću biti poput njih kada se riješim nekih stvari koje me sputavaju u tome. Ne bih ti znala reći jesu li to možda neki ljudi u mom životu, je li nešto što radim možda krivo ili još uvijek nisam sto posto sama sa sobom na mjestu gdje se volim i poštujem. Hej, rekla sam sto posto. Nemoj misliti da ja sebe ne volim i ne poštujem, ali možda još uvijek ima neke stvari koje me sputavaju koje sam sakrila negdje duboko u moj um i još nisam otkrila.
Imam puno toga za probati i proživjeti, tako da ću tebi ostaviti ove kosture, tako ih moja majka zove, priče da ih čuvaš i dobro upamtiš jer ću im dodati sve što im treba iza bijelih vrata moje sobe, da napravim pravog čovjeka. Samo me čekaj, D.! Čuti ćeš ti od mene, ali u boljim okolnostima. Znaš da te volim, xx
