Promatrala sam ti ruke, prsten ukrašen safirima,
Tvoje snene oči koje su počivale na pepeljari.
Vidjela sam suze nošene umirućim leptirima;
Kakav je osjećaj kad' te netko prevari?
Sjedimo za šankom, prijeteći čujem bas,
Vene na rukama ti se kupe, u očima nestaje sjaj.
U pepeljaru tresem sve što ostalo je od nas;
Možemo li napisati kraj?
Prošao si mi rukom preko lijeve pletenice,
Nisam čula ljude sa šeširima koji su vikali da je dosta.
Prekinuta sam u pola očajne rečenice
I otjerana grubo poput nepozvanog gosta.
Promatrala sam ti grudi, tko li na njima počiva,
Zašto nisi skinuo prsten koji sam ti kupila?
Čuješ li nestašnu djevojčicu dok u noći te doziva;
Ne mogu ti pričati jer sam se istupila.
Zavezala sam te za sebe bolnom tišinom,
Trebaš otići, trebam otići, ali kako kada ne znamo put?
Pluća mi se ispunjavaju teškom gorčinom;
Opet ćeš otići ljut.
Mjesec mi je spalio kosu dok sam čekala vlak,
Spustila sam pogled da ne vidiš suze i poljubila te u obraz.
Ovo je sve osim rastanak lak;
Da se ne možemo rastati drhtavica je dokaz.