Svi rade dok više ne mogu raditi,
Uzimam te za ruke pune pjega od truda.
Svi te troše, ali tko će te platiti;
Želiš li pobjeći, opet nemaš kuda.
Ne možeš više plesati tango, ne i gorjeti,
Tako si mrtva, srce ti sporo udara.
Uzimam te u krilo, prestat' će boljeti,
Prestat' će se vrtjeti sve što te umara.
Kamo gazim pijana od straha i usamljenosti,
Palim cigaretu da sa njom izgori slutnja.
Da te imam zauvijek prešla bih sve udaljenosti;
Ubiti će me tvoja gorka šutnja.
Zaražena sam, ne, što opet krivo radim,
Ubiti ću se usudiš li mi se umrijeti na rukama.
Kunem ti se, ja se sa tobom hladim,
Zašto me, Stara, ostavljaš u mukama?
Dovoljno je mračno da me oboji zauvijek,
Prodati ću se Vragu samo ne odlazi.
Pričekaj me dok pronađem lijek;
Do tad ću ljubiti, kažu tako prolazi.
Držim tvoje srce u rukama, gasi se sa mnom,
Ali ćutim ga, ćutim.
Bol ne mogu usporediti sa nijednom ranom;
Šutiš Stara moja pa i ja mrtva šutim.