Prevrtljiva sreća, čekamo ponoć,
Zvijezde su visoko i trepere poput svjećica.
Gutamo vodu, ali ne tražimo pomoć;
Nismo ništa drugo nego plačljiva dječica.
Zašto ste mi donijeli otrovne kolače,
Možemo li opet biti prijatelji, živote?
Smijem se dok pjevate, ali mi se plače;
Ne osjećam ništa osim sramote.
Ne želim jednom biti tužna i stara,
Ali godine lete, a ja samo stojim.
Da me usreći ne postoji čarobnog dara;
Tek šesnaest godina brojim.
Kako im objasniti da je luda moja želja,
Ako me pitaju, kako im prešutjeti?
Kako odglumiti malo veselja;
Pijem i čekam kad ću otupjeti.
Sve me vraća u prošlost, sunce i boje,
Sa svakom godinom dalje sam od sreće.
Da se barem rođendani unazad broje;
Vrijeme se, znam, vratiti neće.
Zaplešimo, pozdravljam smrt koja je bliže,
Sa svakim gutljajem sve sam više slijepa.
Pod se zbog neisplakanih suza kliže;
Ne smijem plakati jer onda nisam lijepa.