Legla sam u tratinčice,
Pokopali su te, predaleko sam od grada.
Rastrgana sam između vječnog sna i nesanice;
Zašto su te pokopali tako mlada?
Predaleko sam iza, tresu mi se ruke jer te ne vidim,
Gušim se u mraku koji nadolazi.
Zazivala bih Boga, ali ga se stidim;
Ležim u cvijeću dok mi život prolazi.
Disanje mi je preteško kada shvaćam da mi nismo,
Kada shvaćam da se sunce hladi sa tobom.
Ti nisi ostao, ali si ostavio pismo
I nosim ga svugdje sa sobom.
Zatvorila sam oči da te mogu vidjeti,
Naše vrijeme je prošlo, trebala sam znati.
Šutio si jer si znao da neće mi se svidjeti,
Šutio si jer si znao kako kratki su sati.
Oboje smo tako mladi, zašto su te prekrili,
Ljeto je previše dugo, nisam ti pričala.
Nismo se nikada sa predajom mirili;
Zašto se moja suza nije uslišala?
Legla sam u tratinčice, trebala sam se pozdraviti,
Ali ne mogu jer ti nisi za mene nestao.
Legla sam i čekam kada ćeš mi ozdraviti,
Jer za mene nećeš i nisi nikad prestao.