-Oh,ne.-govorim u isto vreme kad i Randin.
-Molim te, reci mi da si nekim čudom samo tako slučajno zalutao ovde. - progovaram prva ali ni ne čekam odgovor jer izgleda kao da pokušava da odluči da li da izvrši samoubistvo već nastavljam uzdišući - Ti si Vajt. -
-A ti si nova Grejeva. -govori jednako veselim tonom pa dodaje sebi u bradu iako ga ja sasvim jasno čujem - Super iznenađenje Luš ,hvala ti.-
Nekoliko trenutaka samo tako stojimo, ja moram doduše jer me robot i dalje ne pušta, i zurimo neraspoloženo jedno u drugo. A onda nešto, Soi, skače sa balkona ispred mene a tren kasnije na Randina koji ponovo završava na podu.
-Nisam mogla da dobijem Čuvare, nedozvoljena je komunikacija van ove zgrade. -govori ona sad podižući Randina kao krpenu lutku sa poda -Šta želiš da uradim sa njim?-
-Da li TO samo razmišlja? -govori ovaj iznenađeno ali nas dve ga ignorišemo a Soi se okreće ka meni, pušta Randina i, izgledajuci neverovatno ubilački raspoloženo ,napravi korak ka meni .
-U redu je Soi. -govorim brzo shvatajući . -Ne povređuje me.-
-Pusti je ,Mirog.-govori Randin i dalje zureci bez prestanka u Soi dok mene njegov Pomoćnik oslobađa.
Usledi još jedna razmena ' Od svih stanovnika Skaja, morao/ la si biti to baš ti ' pogleda.
U isto vreme oboje dižemo ruke, jednom se hvatajući za ušne resice a drugu dižući jedno ka drugom kao 'sačekaj' znak.
Verovatno bi nekom drugom sa strane izgledali kao dva potpuna idiota koja imaju tajni pozdrav ili tako nešto.
Ustvari oboje pokušavamo dopreti do gospodina' Imam iznenađenje za vas dvoje' .
Zatvaram oči, čekajući da mi se Lušan javi, što on i uradi nekoliko trenutaka kasnije.
"Probudila si me. "-nemam pojma kako zna da sam to ja ,i trenutno me nije briga.
"Mrzim svoj život. "
"Iznenađenje! Mogu li sad da nastavim da spavam? "
"Ne. Zašto mi nisi rekao dođavola?! "
"Onda ne bi bilo iznenađenje. Prenesi tom manijaku koji takođe pokušava da me dobije da hoću da spavam. "- obaveštava me i samo tako prekida vezu.
Uzdišem duboko, mrzeci sebe jer ranije nisam shvatila. Prekorevam sebe i zbog toga što sad imam osećaj da cu nadrljati jer je i Randin tu.
Zašto imam takav osećaj?
Isto kao što sam osetila olaksanje kada sam videla Lušana, sada imam tu lošu slutnju koja ne prestaje da me proganja iako govorim sama sebi da opet samo paranoisem.
-Mirog, ubi je .- govori Randin privlačeći moju pažnju tako pa se mrštim na njega, pokušavajući da shvatim odakle sad to.
-Nedozvoljeno. -govori njegov Pomoćnik.- Ne postoji smrtna opasnost. -
-Soi, hoćeš da zveknes ovog kretena nečim? -kažem ja, eto da bih ga nervirala iako znam da to ne bih trebala da radim.
-Svakako.- odgovara ona odmah zbog Čega Randin počinje da otvara i zatvara usta zureci u nju. -Mogu li sama da odaberem čime? -
-Dok god je teško. -
Randin je isprati pogledom, dok skače nazad na balkon a onda pogledom traži pomoć od svog beskorisnog Pomoćnika koji izgleda kao da se smrtno dosaduje.
-Kako si je ,dođavola, tako programirala? - pita me .
-Pazi da ti ne kažem.- govorim pa krećem stepeništem gore odlučujući da se zatvorim zauvek u svojoj sobi. -Soi? Predomislila sam se. Idemo. -
-Gde idemo? -govori ona odnekud sa balkona. -Zar ne mogu baš ni malo da ga zveknem? Ne sviđa mi se.-
-Možda kasnije. Ideš li?-čujem kako Randin gunđa nešto iza mojih leđa ali odlučujem da ne želim da čujem šta.
Nekoliko trenutaka kasnije, dok idem hodnikom ka svojoj sobi, Soi me sustiže.
-Mada . -govori pa je pogledam ukoso. -Moram priznati da ima impresivne fizičke atribute. -
-Randin? -samoj sebi zvučim šokirano.
-Ma ,ni njegovi nisu loši. Ali mislim na onog drugog.-
-Zar. ..?-počinjem ali zastajem i probam ponovo- Mogu li roboti. ...?-
Ne vredi. Uopšte ni sama ne znam šta pokušavam da pitam .
A nisam ni sigurna da li želim da znam odgovor.
-Ulje mi je zamalo priključalo. -govori a ja se nasmejem, pomalo histericno.
-Ali...-
-Pitam se koliki mu je domet za punjenje. -
Prasnem u smeh, to je jače od mene. Ovo je urnebesno. Soi, takođe, počinje da se smeje a ja se zaustavljam u sred koraka potpuno iznenađenja time.
Kako li to tek radi?
-Kiti. -
-Reci. -
-Sigurna si da nećeš da povredim Kretena? -
Iskreno se nadam da ga nije memorisala pod tim imenom.
-Nećemo da ga povredimo. Zapamti Soi: Um caruje. -
Da li vredi da učim robota ovome ako se ja sama toga ne pridrzavam,to je pitanje.
-A ako kažem da ja to ne posedujem mogu li onda da ga povredim? -
Nasmejem se. Možda pogrešno razumem, verovatno je to slučaj, ali ovaj robot ima izvanredan smisao za humor.
*
Kirsen me pronalazi nekoliko sati kasnije na našem unutrašnjem balkonu, gde se totalno nisam skrivala celo jutro.
-Kako je prošao jutarnji sastanak? -pitam je kada sada pored mene bez reči .
-Uobičajno dosadno. -govori pa se okreće ka meni- Nisam znala da se mali Blekov i ti poznajete. -
-Znam ga kao Blu-a- kažem pošto klimnem glavom- Pominjala sam ga Enderu. -
-Dugo se poznajete? -
"Ovo nekuda vodi. "-imam osećaj.
-Nekoliko meseci. Dobar je Lušan. -
-Znači, slažete se dobro? -
-Rekla bih da je tako. -govorim pomalo nesigurno dok pokušavam shvatiti poentu ovog razgovora.
Ona klima glavom, pa se ućuti previše dugo po mom mišljenju. A onda se naginje ka meni malo tako da ja refleksno uradim isto pošto proveravam da neko slučajno nije u blizini ni sama nisam sigurna zbog Čega.
-U Nebeskim porodicama je uvek ispadalo da su naslednici istog pola. -govori spuštajući glas.
Kakve to veze ima sa bilo čime?
-Tako smo Bel, Eriksa i ja prethodna generacija. -
-Zaista? -izleti mi od iznenađenja jer to uopšte nisam očekivala.
-Znam.- nasmeje se široko- Ender definitivno izgleda kao Nebeski vise od mene. -
-Tako nešto sam i ja pomislila. -priznajem nerado.
-On je moj Izabranik.- objašnjava.
-Kako to uopšte ide? Da li su ti ga ostali Nebeski odabrali ili...?-
-O,ne. -prekida me delujući zabavljeno.- Naravno da ne. Sama sam ga izabrala. -
"Zašto? "-pitam se iskreno.
-Tek kad smo se venčali sam mu rekla da sam Nebeska. -zakikoce se tiho. -Da si videla kako je reagovao. Trebali su mu vekovi da se navikne na sve ovo. -
Pokušavam to da zamislim, a onda shvatam da se nalazim u gotovo istoj situaciji i gotovo osetim kako se moje mišljenje o njemu menja.
To definitivno objašnjava njegovo držanje i ponašanje. Verovatno i dalje veruje da mu ovde nije mesto.
Sa druge strane, možda je i jednostavno nadmen.
-Dobro. -kažem. -Iskreno, pravo je olakšanje što ću sama birati svog muža, ako je to poenta ove priče.-
Što me podseti da postoji i drugi tojest prvi deo priče: onaj o naslednicima istih polova.
-Da li to znači da sam ja Odbačena zato što su naslednici Vajt i Blek muškog pola, kao i Koru?-
To mi sad zvuči pogrešno. Lušan nije stariji od mene. Zar je moguće da jeste? Ma nije.
-Nebeski su se uvek, od početka, složili da je tako bolje. Verujem, iako mi to nije potvrđeno, da su mislili da je to i sigurnije. Kako bi uvek postojale 3 porodice Nebeskih. -
Klimam glavom pomalo odsutno dok razmišljam o tome.
Zvuči logično. Ender mi je jednom prilikom naglasio da mogu u potpunosti da verujem samo Nebeskima. Da nije tog nepisanog pravila o istim polovima pre ili kasnije bi se dva Nebeska venčala, a onda više ne bi bilo tri porodice, već dve. Na kraju verovarno i samo jedna.
-Razumem. -naglašavam. -I,veruj mi,uopšte nemam nameru da ijedno od njih dvoje uzmem u obzir kao svog Izabranika ili sta već. -
-Pa,dušo. ..-počinje zvučeci kao da joj je nelagodno zbog Čega se ja blago mrštim .-Zapravo smo razmatrali tu ideju. -
Nasmejem se zabavljeno, verujući da nije ozbiljna. Prestajem da se smejem kada je pogledam.
*
Whatever.