Chapter 27

103 13 38
                                    

-Oh,ne.-govorim u isto vreme kad i Randin.

-Molim te, reci mi da si nekim čudom samo tako slučajno zalutao ovde. - progovaram prva ali ni ne čekam odgovor jer izgleda kao da pokušava da odluči da li da izvrši samoubistvo već nastavljam uzdišući - Ti si Vajt. -

-A ti si nova Grejeva. -govori jednako veselim tonom pa dodaje sebi u bradu iako ga ja sasvim jasno čujem - Super iznenađenje Luš ,hvala ti.-

Nekoliko trenutaka samo tako stojimo, ja moram doduše jer me robot i dalje ne pušta, i zurimo neraspoloženo jedno u drugo. A onda nešto, Soi, skače sa balkona ispred mene a tren kasnije na Randina koji ponovo završava na podu.

-Nisam mogla da dobijem Čuvare, nedozvoljena je komunikacija van ove zgrade. -govori ona sad podižući Randina kao krpenu lutku sa poda -Šta želiš da uradim sa njim?-

-Da li TO samo razmišlja? -govori ovaj iznenađeno ali nas dve ga ignorišemo a Soi se okreće ka meni, pušta Randina i, izgledajuci neverovatno ubilački raspoloženo ,napravi korak ka meni .

-U redu je Soi. -govorim brzo shvatajući . -Ne povređuje me.-

-Pusti je ,Mirog.-govori Randin i dalje zureci bez prestanka u Soi dok mene njegov Pomoćnik oslobađa.

Usledi još jedna razmena ' Od svih stanovnika Skaja, morao/ la si biti to baš ti ' pogleda.

U isto vreme oboje dižemo ruke, jednom se hvatajući za ušne resice a drugu dižući jedno ka drugom kao 'sačekaj' znak.

Verovatno bi nekom drugom sa strane izgledali kao dva potpuna idiota koja imaju tajni pozdrav ili tako nešto.

Ustvari oboje pokušavamo dopreti do gospodina' Imam iznenađenje za vas dvoje' .

Zatvaram oči, čekajući da mi se Lušan javi, što on i uradi nekoliko trenutaka kasnije.

"Probudila si me. "-nemam pojma kako zna da sam to ja ,i trenutno me nije briga.

"Mrzim svoj život. "

"Iznenađenje! Mogu li sad da nastavim da spavam? "

"Ne. Zašto mi nisi rekao dođavola?! "

"Onda ne bi bilo iznenađenje. Prenesi tom manijaku koji takođe pokušava da me dobije da hoću da spavam. "- obaveštava me i samo tako prekida vezu.

Uzdišem duboko, mrzeci sebe jer ranije nisam shvatila. Prekorevam sebe i zbog toga što sad imam osećaj da cu nadrljati jer je i Randin tu.

Zašto imam takav osećaj?

Isto kao što sam osetila olaksanje kada sam videla Lušana, sada imam tu lošu slutnju koja ne prestaje da me proganja iako govorim sama sebi da opet samo paranoisem. 

-Mirog, ubi je .- govori Randin privlačeći moju pažnju tako pa se mrštim na njega, pokušavajući da shvatim odakle sad to.

-Nedozvoljeno. -govori njegov Pomoćnik.- Ne postoji smrtna opasnost. -

-Soi, hoćeš da zveknes ovog kretena nečim? -kažem ja, eto da bih ga nervirala iako znam da to ne bih trebala da radim.

-Svakako.- odgovara ona odmah zbog Čega Randin počinje da otvara i zatvara usta zureci u nju. -Mogu li sama da odaberem čime? -

-Dok god je teško. -

Randin je isprati pogledom, dok skače nazad na balkon a onda pogledom traži pomoć od svog beskorisnog Pomoćnika koji izgleda kao da se smrtno dosaduje.

-Kako si je ,dođavola, tako programirala? - pita me .

-Pazi da ti ne kažem.- govorim pa krećem stepeništem gore odlučujući da se zatvorim zauvek u svojoj sobi. -Soi? Predomislila sam se. Idemo. -

Aetera : Ja, NebeskaWhere stories live. Discover now