NICOLA
Lagano kucanje na vratima me je trgnulo iz živopisnog sna moga novog susjeda pa sam otvorila svoje oči i zagledala se u vrata. San o Landu je polako ispario kada je Emma ušla u moju sobu sa šalicom kave. Sjela sam i uzela kavu od nje. Bila je već spremna za školu.
„Oh, Bože, koliko je sati?"
„Imaš još vremena. Pustili smo te da malo duže spavaš. Mislim da ti je bio potreban san."
„I jest", rekla sam iskreno i otpila gutljaj kave. Moja sestra je znala pripremiti vraški dobru kavu. Zahvalno sam je poljubila u čelo te je ona otišla iz moje sobe. Znam da trebam pomaknuti svoje dupe i spremiti se jer ih moram odvesti u školu, ali ovaj krevet je bio tako udoban. Jučer kada sam legla u njega, odmah sam utonula u san. Osjećala sam se napokon odmorno i spremno za novi dan.
Lando me je iznenadio kada se pojavio jučer na vratima onog usranog motela pa sam se zabrinula da će me i odande otjerati, ali me je on još više iznenadio tako što mi se ispričao. I njegova je isprika bila iskrena i od srca. A onda nas je doveo u ovaj stan u koji sam se odmah zaljubila. Putem sam susrela nekoliko bivših susjeda koji su me ljubazno pozdravljali. Između hladnog stana i onoga motela punih rupa i miševa, ovaj stan je bio pravi mali raj. I napokon sam imala svoju vlastitu sobu. Mislim da je Elliot bio sretniji od mene jer je i on napokon dobio svoju sobu.
Lando je također živio u ovoj zgradi, kao i moja kolegica Rachel. Zbog njegove iskrene isprike i tih plavih očiju, noćas mi je ušao u san. One njegove zavodljive usne su me cijelu noć ljubile i samo sam se probudila napaljena. Moram tog muškarca izbaciti iz glave jer nije zdravo koliko ustvari razmišljam o njemu. Jučer se smiješio tako divno i to je bila prekrasna promjena na njegovome licu.
Ustala sam se iz kreveta te sam se na brzinu istuširala i oprala zube. Blizance sam pronašla u dnevnome boravku. Čini mi se da su već doručkovali jer sam oprano suđe našla u perilici suđa. Obožavam im kuhati i uvijek ih iznenadim nečim novim i nisam voljela kada sami moraju tražiti što će jesti. Nisam željela da budu poput mene dok sam bila klinka koja je tražila što će slijedeće jesti. Njih dvoje nisu bili sami i imali su mene koja ih voli razmaziti.
Isprala sam šalicu i gurnula je u perilicu suđa te sam im javila da krećemo. Pokušala sam upaliti auto, ali me jednostavno nije slušao. Još jednom, dva puta sam okrenula ključ, ali je moj auto odbio suradnju. Namrštila sam se. Poskočila sam kada mi je netko pokucao na prozor. Ugledala sam one plave oči koje su jučer tako prekrasno sjale. Više nije bilo onoga leda od petka kojim me je smrznuo. Sada sam vidjela samo toplinu. Otvorila sam vrata auta i izašla van.
„Problem sa autom?"
„Da. Prokletinja ne želi upaliti, a moram odvesti blizance u školu."
„Ja ću vas odvesti i pobrinut ću se za auto."
„Stvarno nema potrebe, Lando." Bilo mi je tako neobično zvati ga imenom, ali bolje je tako nego da ga opet vrijeđam. Drago mi je da sam dobila priliku da mu se ispričam zbog toga što sam ga uvrijedila. Kao što se i on meni ispričao. Pružio mi je ruku i ja sam je rado prihvatila.
„Dopusti mi da ti pomognem. Ne želiš valjda da blizanci zakasne u školu?"
„Naravno da ne. U redu, hvala ti." Rekla sam blizancima da će nas Lando odvesti do škole pa smo otišli do njegovog Land Rovera kojega je Elliot sa divljenjem gledao. U zadnje vrijeme je postao opsjednut autima. Lando je putem nazvao nekoga da pokupi moj auto i odveze ga majstoru. Bila sam mu zahvalna što je uskočio. Ipak je bilo dobro što nam je on susjed. Čini se da stvarno želi ispraviti ono što mi je rekao u petak i bila sam mu zahvalna za to.
Kada smo došli pred školu, otpratila sam blizance pred ulaz. Oboje su mi mahnuli te su ušli unutra. Neko vrijeme sam ih promatrala dok mi nisu nestali iz vida. Pokrenula sam svoje noge te sam ušla u topli auto.
„Kuda dalje?"
„Meni smjena počinje tek u devet, ali možeš me odvesti ondje. Zabavit ću se nečime."
„Mogu li te odvesti na kavu? Volio bih s tobom o nečemu porazgovarati."
„U redu, može", rekla sam zbunjeno. Lando nas je odveo u simpatični kafić blizu restorana u kojemu sam radila. Uzeli smo naše kave, koje su bile gotove u rekordnom vremenu zbog čega sam se tiho nasmijala. Lando me je pogledao kada smo sjeli.
„Što je tako smiješno?"
„Ponekada je stvarno dobro biti gradonačelnik, zar ne?"
„Da, jest. Kao na primjer, kada želim popiti dobru kavu", rekao je zabavljeno. Oči su mu zasjale kada je otpio gutljaj svoje kave. „Ali i ja sam vlasnik ovog mjesta." Naravno da jest. Po Danijelovim riječima, Lando je u gradu imao nekoliko nekretnina, bio je vlasnik jednog bara, kluba i ovoga kafića gdje se pravila stvarno vraški dobra kava. Tiho sam zastenjala kada sam otpila gutljaj kave. Landove oči su bljesnule te sam polizala svoje usne i njegove oči su odmah pale na njih. Počela sam plitko disati i osjećala sam vrućinu kako se spušta na skriveno mjesto. Prokletstvo, gorjela sam samo zbog jednog njegovog pogleda. Ne znam što je to bilo u ovome muškarcu da sam se osjećala kao da ću se zapaliti pred njime. Srce mi je brzo udaralo pa sam se promeškoljila jer sam odjednom osjetila nervozu.
„Zašto smo tu?", upitala sam ga promuklo. Mrzila sam što me je moj glas ovako izdao. Do neki dan sam mrzila ovoga muškarca, a sada maštam o njemu i sanjam ga. Moja podsvijest se očito ne može odlučiti kako da se osjećamo prema ovome muškarcu.
„Jučer ti se nisam zahvalio pa sam to želio učiniti nasamo."
„Zašto mi se želiš zahvaliti?"
„Što si spasila moga brata", rekao je tiho. Bol je bljesnula u njegovim plavim očima. Ruka u kojoj je držao svoju kavu je odjednom pobijelila jer je snažno stiskao šalicu. Ne znam zašto, ali nešto me je natjeralo da ga dodirnem i utješim ga. Pa sam to i napravila. Nježno sam mu stisnula ruku i njegov stisak na šalici je popustio. Osjetila sam trnce po tijelu pa sam izmaknula svoju ruku. Izgledao je tako tužno i utučeno i znala sam što je osjećao. Bol je bila prevelika. Daniel mi je priznao kako svome bratu nikada nije rekao što je to doživio od vlastite majke prije šest mjeseci i što je htio učiniti na onome mjestu. Nagovarala sam ga da mu se otvori, ali on je to odlučno odbijao. Nije želio povrijediti brata. Znam koliko su bili bliski jer mi je Daniel uvijek pričao o njemu i sada vidim tu bol na Landovom licu. Previše mu je stalo do mlađeg brata i sigurna sam da bi se potpuno pogubio da je Daniel uspio u svome naumu. Hvala Bogu pa sam se te večeri našla na tom mostu.
„Ne moraš mi se zahvaljivati, Lando. Svatko bi to učinio."
„Mislim da ne bi svatko. Drugi bi zvali policiju ili bi samo prestrašeno pobjegli, ali ti si ostala i razgovarala s njime."
„Da, jesam", rekla sam kroz tihi smijeh. Bože, kada se samo sjetim koliko sam bila prestravljena kada sam ugledala tog muškarca na tom mostu. I sama sam htjela pozvati policiju, ali neki vrag mi nije dao mira i morala sam mu prići. Morala sam pokušati odgovoriti ga od te lude ideje i onda sam samo počela brbljati. Ispričala sam mu cijelu svoju tužnu priču i natjerala sam ga da mi se otvori. A onda je on spomenuo svoju majku i ja sam pukla i počela psovati. Niti jedna majka se ne bi trebala ponašati kao njihova. Ta žena se ne može niti nazvati majkom jer je bila jedna obična kučka koja je ponizila svoga sina na najružniji mogući način.
„Ne mogu vjerovati da se nije bacio od muke kada sam krenula brbljati. Samo sam željela da se makne odande."
„Mrzim to što mi se nije ranije otvorio. Nas dvoje smo se uvijek povjeravali jedno drugom i tako jebeno boli što znam da je tako nešto skrivao od mene."
„Ja sam ga nagovarala da ti se otvori. Uvijek s puno ljubavi priča o tebi. U njegovim očima si uvijek bio velik i pomagao si mu kada mu je bilo potrebno."
„Volio bih da sam mu mogao pomoći i tada." Kimnula sam sa razumijevanjem. I sama bih se osjećala poput njega kada bi mi bliznaci skrivali nešto tako ozbiljno. Voljela sam kada njih dvoje dijele sve sa mnom kao što i ja dijelim sve sa njima. Znali su za sve što se dogodilo između mene i Landa i zbog toga je Emma još uvijek ljutita na njega, ali sigurna sam da će je brzo proći jer sada i ona ima svoju sobu koju je počela ukrašavati onako kako ona to želi.
„Znam. Ja sam bila tako prestravljena kada sam ga vidjela na tom prokletom mostu da sam znala da moram nešto učiniti. Da moram pokušati."
„Hvala ti što si mi vratila brata. Mislim da bih izgubio vlastiti razum da sam ga izgubio."
„Ja najbolje znam kako se osjećaš", rekla sam mu iskreno. Slične riječi je i on meni jučer rekao i postao mi je simpatičniji kada mi je ispričao kratku priču o Danielu koji se bojao grmljavine kada je bio mali. Zbog te priče, Lando mi se učinio više čovječji, ako to ima nekog smisla. Mislila sam da je hladnokrvni gad i da mu nije stalo do ljudi, ali me je uvjerio u suprotno. Pomogao je svim onim ljudima i pronašao im drugi dom. Da gospođa Stones nije bila takva kučka i rekla mi na vrijeme da se moramo iseliti, ne bih udarila niti uvrijedila muškarca preko puta mene.
„Daniel je cijeli moj svijet. Ne znam što bih bez njega."
„Razumijem te. Te večeri, kada je sišao s mosta, odvela sam ga njegovoj kući i ostala sam s njime cijelu večer. Srećom, imala sam dadilju kojoj sam javila da se neću vratiti kući. I onda smo satima razgovarali, a najviše smo razgovarali o tebi. Tvoj brat te obožava. I onda kada sam te ja upoznala, pomislila sam kako je Daniel pogriješio u vezi tebe i da si ustvari hladnokrvni gad, ali sam se prevarila."
Ne znam zašto, ali željela sam biti potpuno iskrena sa ovim muškarcem. Nešto u njegovome pogledu i tim plavim očima me je tjeralo da se otvorim. Nešto mi je govorilo da mu mogu vjerovati. Moj prvi utisak na njega je bio pogrešan. U ovome muškarcu postoji toliko slojeva koje treba oguliti i sigurna sam da je svaki sloj prekrasan kao i sam taj muškarac.
„Meni je iskreno žao što sam te unaprijed osudila."
„Ne poznaješ me, Nicola, tako da te ne krivim", rekao je promuklo. Moje ime na njegovim usnama je zvučalo tako seksi da mi je srce ponovno oživjelo. Pitam se kako bi moje ime zvučalo kada bi on ulazio.... Ne, Nicola. Nemoj slučajno ići tako daleko.
„Da, ali tvoj brat mi je puno pričao o tebi pa sam na neki način mislila da te poznajem i kada sam te upoznala, ja sam te osudila."
„Imala si svako pravo jer sam se ponašao poput prvog seronje. Ili poput hladnokrvnog gada", rekao je šaljivo zbog čega sam se tiho nasmijala. Drago mi je da smo se sada mogli šaliti u vezi ovoga.
„Bila sam ljuta i vraški zabrinuta. Brinem se za blizance otkako su se rodili i plašila sam se da ćemo ostati na ulici."
„Tako mi je žao zbog svega. Nadam se da mi vjeruješ."
„Vjerujem ti", rekla sam mu iskreno. Stvarno sam mu vjerovala. Možda sam ga u početku htjela udaviti, ali sada mu vjerujem. Pružio mi je ruku i pomogao mi. Izvukao me je iz one rupe i pružio meni i blizancima novi dom. Sada napokon s mirom i bez brige mogu ići spavati.
Pogledala sam na sat na njegovom zapešću i shvatila da je već devet sati. Kasnila sam na posao, a to mi se nije nikada dogodilo. Ovaj muškarac me je uvukao i ja sam bila potpuno izgubljena. Nadam se da me neće uvući do kraja jer sam morala biti bistre glave. Bio je brat moga najboljeg prijatelja i nisam se smjela s njime petljati niti razmišljati o njemu. Srećom pa Daniel i Lando ne čitaju misli jer bi u mojim mislima svašta vidjeli.
„Moram ići na posao. Hvala ti što si se pobrinuo za moj auto."
„Nema problema. Poslije ću ti ga dovesti da ne ideš pješice kući." Kimnula sam glavom. Nije mi uopće bio problem ići pješice do stana jer napokon nisam bila tako daleko od svoga posla, ali nisam mu željela ništa govoriti jer sam sigurna da bismo se ponovno krenuli raspravljati.
Otpratio me je do restorana pa sam ušla unutra i presvukla se u radnu odoru. Obavila sam svoj dio posla sve dok navala nije krenula oko deset sati. Letjela sam po restoranu i smješkala se ljudima dok me je čeljust boljela kao i noge. Oko podna sam otišla na svoju kratku pauzu i kada sam se vratila, Lando je bio u restoranu u društvu nekog muškarca crne kose i gotovo crnih očiju. Muškarčeve oči su se raširile kada sam im prišla te me je zavodljivo pogledao. Ah, on je jedan od onih koji misle da mogu povaliti svaku curu na koju nalete. E pa ovaj muškarac će se neugodno iznenaditi jer ja nisam bila jedna od tih žena.
„Gospođice, ja sam Alex, zadovoljstvo mi je upoznati te", rekao je zavodljivo i namignuo mi. Tiho sam se nasmijala što je njega prenulo. Očito to nije očekivao.
„Da li to namigivanje uvijek upali?", upitala sam ga.
„Uvijek bi upalilo. Moje umijeće zavođenja počinje slabjeti."
„Tako to zoveš?", upitala sam ga šaljivo. Lando se zagrcnuo te je sakrio svoj osmijeh iza čaše vode dok je zurio u jelovnik ispred sebe. Presvukao se od jutros te je sada nosio crne traperice i sivu majicu dugih rukava koja mu se zatezala na širokim prsima. Oblizala sam suhe usne i vratila pogled na Alexa.
„Očito ne više", rekao je Alex zabavljeno. „Ja sam Alex Monaghan. Drago mi je." Pružio mi je ruku koju sam prihvatila i nisam osjetila ništa. Kada sam dodirnula Landa, osjetila sam one slasne trnce kako prolaze kroz moje tijelo, a sada nisam osjetila baš ništa. Alex je bio stvarno zgodan, crna kosa, tamne oči i osmijeh od kojega očito ženama padaju gaćice, ali ne i ovoj ženi. Ova žena je reagirala samo na muškarca preko puta njega iako sam si to branila.
„Jesi li rekao Monaghan? Da li je tvoj tata Harry Monaghan?"
„Da, jest. Ja sam isto policajac kao on. Poznaješ ga?"
„Da, upoznala sam ga prije nekoliko godina. Divan muškarac. Šteta što mu i sin nije takav", rekla sam šaljivo zbog čega se Alex nasmijao. Kimnuo mi je glavom kao da mi čestita. Bio mi je simpatičan sada kada mi se više nije upucavao i ličio je na svoga oca. Njegovoga oca sam upoznala prvi puta kada sam imala dvanaest godina. Moj tata je završio u pritvoru jer je spavao u parku na klupi pa su ga odvezli ondje na triježnjenje. Ja sam slijedeće jutro došla po njega i tada sam upoznala Harrya. Uvijek mi je pomagao i bio uz mene kada bi se tata napio. Samo zbog Harrya, nisam završila u domu za nezbrinutu djecu. Iako sam imala usrani dom s tatom pijancem, imala sam krov nad glavom i topli obrok koji sam sama morala spremati.
„Onda, gospodo. Što vam se danas jede?" Zapisala sam njihovu narudžbu te sam ih pozdravila i prenijela njihovu narudžbu kuharu i šankeru. Letjela sam po restoranu, ali sam osjećala taj plavi pogled na sebi. Samo snagom volje ga nisam željela pogledati jer znam da ću pasti na dupe ili ću nešto razbiti ako ga samo pogledam.
Pola sata poslije, Lando je ostao sam, a gužva u restoranu se malo smanjila pa sam mu se odlučila pridružiti. Ne znam zašto, ali stalno me je privlačio k sebi. Iznenađeno se zagledao u mene te je spremio mobitel na kojem je do malo prije nešto tipkao.
„Hvala ti što si mi sredio auto." Glavom sam pokazala na parking gdje je bio parkiran moj auto." Koliko dugujem tvome majstoru?"
„Za to se ne moraš brinuti. Stvar je riješena."
„Ne može to tako. Želim račun."
„Rekao sam ti da je stvar sređena."
„Onda ćeš mi to odbiti od plaće", rekla sam tvrdoglavo. On se iznenađeno nasmiješio te je naslonio svoje lakte na stol i zagledao se svojim plavim očima u moje zelene. Ponovno sam se počela gubiti u tim oceanima pa sam zatreptala, ali bilo je kasno, već sam bila posve okupirana ovim muškarcem.
„Znači da se vraćaš na posao?"
„Da, vraćam se u subotu." Razmišljala sam danas pod pauzom da bih se željela vratiti u kub. Imala sam dobru plaću i napojnice su bile odlične, a ni šef nije bio toliko loš kao što sam ja to mislila.
„Super. Drago mi je da se vraćaš", rekao je iskreno. „Koliko dugo radiš za Dereka?"
„Pet godina. Nisam željela konobariti, ali taj je posao jedini bio slobodan pa sam ga prihvatila jer mi je posao bio potreban."
„A što si željela raditi?"
„U kuhinji. Obožavam kuhati. Kuham od malih nogu. Morala sam naučiti kuhati jer je moj otac bio zauzet natakanjem jeftinim viskijem." Nitko nije znao moju priču osim Daniela i nisam bila sigurna zašto je sada pričam ovome muškarcu. Ali njegov pogled je bio topao i pun razumijevanja zbog čega sam nastavila sa svojom pričom.
„Kada je upoznao Annu, počeo se i drogirati."
„Anna je mama od blizanaca?" Kimnula sam glavom. Moj tata je bio divan muškarac, pun ljubavi i bio je nevjerojatno zabavan, a onda smo izgubili mamu zbog čega se tata okrenuo alkoholu. Prvi dan kada se napio i onesvijestio od viskija, znala sam da sam izgubila svoga oca. Postao je muškarac kojega nisam poznavala.
„Nikada nisam saznala odakle im samo droga jer sam mislila da je šverc droge ovdje zabranjen, ali Anna je imala svoje dobavljače i uvukla je i moga oca u to sranje. Ja sam izgubila svoga oca i ostala sam potpuno sama."
„A onda su došli blizanci?"
„Blizanci su došli stotinjak razočaranja kasnije. Bila sam strašno razočarana u svoga oca i izgubila sam svako poštovanje koje sam osjećala prema njemu. A onda su me on i Anna šokirali vijestima o trudnoći." Još uvijek se živo sjećam toga dana kada su mi došli i rekli da je Anna trudna. Željela je pobaciti, ali već je bila poodmakla sa trudnoćom pa joj doktor nije dao da pobaci. I tako sam činila sve da se ona prestane drogirati jer sam željela da se djeca rode zdrava. Ja sam u to vrijeme još uvijek živjela u toj kući gdje sam živjela sa mamom i tatom samo što se ta kuća jako brzo pretvorila u rupu. Počela sam raditi sa petnaest godina kako bih uštedjela za svoj stan i otišla iz te kuće. Čak sam morala skrivati novce od svoje plaće da mi njih dvoje ne bi ukrali. Doduše, kada malo bolje razmislim, mislim da nisu niti znali da radim, ali ja sam za svaki slučaj skrivala svoju plaću.
„Najteže je bilo natjerati Annu da se ne drogira. Bilo je to najdužih devet mjeseci u mome životu. Mrzila sam nju i svoga oca, ali sam obožavala blizance. Zaljubila sam se u njih čim sam ih ugledala i tog istog trenutka sam znala da ću učiniti sve u svojoj moći da ih zaštitim od njih dvoje."
„Borila si se za skrbništvo?"
„Nisam morala. Tata mi je odmah prepisao skrbništvo u pratnji moga odvjetnika kao i Anna nekoliko dana kasnije. Nakon mjesec dana je ona nestala sa Istoka."
„A tvoj otac?", upitao me je. Izdahnula sam te sam se zagledala u svoje ruke. Vrtjela sam bočicu soli u svojim rukama dok sam razmišljala o svome ocu. Moje djetinjstvo je uvijek bilo ispunjeno smijehom i zabavom. Moj otac i mama su se iskreno voljeli i shvaćala sam zašto bi se tata okrenuo alkoholu. Izgubio je svoju prvu i jedinu ljubav, ali nikada neću razumjeti što je na putu svoga uništenja zaboravio da ima kćer. Sama sam se borila svakog dana u toj prokletoj kući i definitivno sam se izborila. Prošlost je ostala daleko iza mene.
„Nisam ga vidjela otkako mi je prepisao skrbništvo. Znam da je ostao na Istoku i koliko ja znam, mogao je biti i mrtav."
„Da li su te blizanci ikada pitali o svojim roditeljima?"
„Jesu. Kada su imali pet godina, bili su znatiželjni i ja sam im, naravno, sve ispričala. Među nama nikada nije bilo tajni."
„Tužno je kada moraš proći kroz tako nešto dok si još dijete."
„Da, jest. Krala sam novce od tate kako bih kupovala namirnice i onda sam se učila kuhati. Kuhanje je možda u početku bilo preživljavanje, ali sam ga ubrzo zavoljela." Nasmiješila sam se kada sam se sjetila tolikih dana u onoj kuhinji u kojoj sam provodila vrijeme sa svojom mamom, a onda poslije i sama. Ponekada sam se pravila da sam u nekoj kulinarskoj emisiji pa bih pričala sama sa sobom i sa hranom. Dosta dana sam provodila sama u toj kući jer bi tata i Anna odlazili na svoju pijanu turneju i ne bi ih bilo danima, ali onda bi se vratili i kuća je ponovno postala tmurna a ja žalosna. Onda sam bježala van jer sam mrzila biti u toj kući s njima dvoma.
„Da li si ikada poželjela potražiti svoga oca?"
„Bože, ne. Nikako. Njega sam ostavila u toj prokletoj kući i zauvijek je napustila zajedno sa blizancima."
„To mogu razumjeti", rekao je iskreno. Nasmiješila sam mu se. Donekle smo nas dvoje bili slični jer je njegova mama bila hladna kučka koja očito nije voljela svoju djecu, ali ih je zanemarivala.
„Znaš, tvoja mama je kučka", rekla sam mu otvoreno. On se počeo glasno smijati zbog čega su me ponovno obuzeli oni slasni trnci kada god bi se on nasmiješio ili nasmijao. Znam da nije naviknut na to i bilo ga je prekrasno vidjeti kako se smije.
„Da, znam", rekao je tiho, dok je smijeh jenjavao. „Ubio bih je vlastitim rukama zbog svega što je napravila mome bratu. Još uvijek dolazi k meni po svoj džeparac i sada je vrijeme da joj ga ukinem."
„Mogao bi to učiniti?"
„Bez zadrške. Eleanor je učinila nepravdu mome bratu, a to joj nikada neću oprostiti. U djetinjstvu nas je uvijek ignorirala i zabavljala se sa raznim muškarcima. Mislim da je poput tvoga oca na toj turneji zaboravila da ima dvoje djece. Mislim da bi nam oboma učinila uslugu kada bi i sada zaboravila da ima djecu."
„Ali ti si preuzeo tron od svoga strica i ona se sjetila da ima djecu", rekla sam. Kimnuo je glavom. U njegovim očima sam vidjela bol koju je pokušavao skriti, ali sam je ja vidjela jer sam i sama neko vrijeme nosila tu bol zbog gubitka svoga oca. Za razliku od moga oca, on je svoju mamu odmah izgubio. Nije se niti jednom potrudila biti mama tim dečkima i zbog toga ga je boljelo. Zbog toga je i bio bijesan. I skoro je uništila život onom krasnom muškarcu koji se skoro bacio zbog mosta zbog te kučke. Jednom sam rekla Danielu, da je vidim, udavila bih je.
„Mi smo baš izvukli lutriju sa roditeljima, zar ne?", upitala sam ga. On je nasmiješeno kimnuo glavom te je otpio gutljaj vode. Nekoliko trenutaka smo se u tišini promatrali zbog čega sam ponovno osjetila nervozu. Njegov pogled mi je pržio lice i imala sam poriv skrenuti pogled, ali nisam mogla. Bila sam potpuno zalijepljena za te plave oči. Morala sam se vratiti i na posao, ali nisam se željela pomaknuti. Nisam željela otići dok je on ovdje.
„Tko bude sa blizancima dok ti radiš u klubu?" Odjednom me je upitao. Glas mu je bio promukao zbog čega sam osjetila nešto u međunožju. Promeškoljila sam se. Ako ovako reagiram samo na njegov glas, kako bih onda reagirala kada bi me dotaknuo? Sigurna sam da bih se istopila.
„Prije je bila jedna susjeda koja je živjela preko puta nas, ali ona je nažalost umrla pa je Dani preuzeo tu ulogu. Već sam nekoliko puta rekla da ću pronaći dadilju, ali mi on nije dao. Volio je provoditi vrijeme sa njima."
„Ako želiš, mogu svratiti po njih u školu." Njegov prijedlog me je iznenadio što se i vidjelo na mome licu. Lando me je u tišini promatrao dok je čekao moj odgovor. Nisam znala što bih rekla, iskreno. Izgleda mi kao da ne zna sa djecom, a Emma ga je još uvijek malo mrzila i sigurna sam da bi ga prožvakala i ispljunula a on ne bi niti znao što ga je snašlo.
„U redu je, ali hvala na prijedlogu. Daniel će ih pokupiti."
„Znaš, malo se plašim tvoje sestre. Stvarno je ratoborna. Dosta me podsjeća na tebe." Tiho sam se nasmijala. Emma je definitivno bila poput mene. Prava mala ratnica koja je čuvala ne samo Elliotova leđa nego također i moja iako sam ja ona koja je bila starija od njih. Nedavno je izrazila želju da nauči kuhati pa bi uvijek kuhala sa mnom. Vidjela sam koliko samo uživa u tome.
„Možda te još uvijek malo mrzi zbog svega što se dogodilo. Ali Elliota si osvojio."
„Muškarci se najbolje razumiju. Žene su previše komplicirane."
„Ozbiljno?", upitala sam ga i podignula jednu obrvu. „Ova žena je sasvim jednostavna."
„Vjerujem ti", rekao je promuklo i ponovno upalio onu iskru u meni svojim glasom. Prokletstvo! Moram ugasiti to prokleto dugme koje reagira na njega.
„Kako ustvari poznaješ Alexovog tatu?"
„Upoznala sam ga kada je moj tata prvi puta ostao u stanici na triježnjenju."
„Kriste, to mora da je bilo strašno."
„Da ti budem iskrena, mislila sam da će se dogoditi puno prije. Samo sam čekala kada će se i to dogoditi." Moj tata je toliko dugo bio pijan da sam samo očekivala kada ću dobiti poziv iz policijske stanice da je on ondje. Kada me je Harry nazvao, željela sam mu reći da ga zadrži ondje što dulje, ali smo oboje znali da ga nije imao osnovu držati ondje duže od dvadeset četiri sata. Kada je izašao iz pritvora, odspavao je u svome krevetu i vratio se na svoju turneju pijančevanja po barovima.
Landov je mobitel zazvonio te se javio. Cijelo vrijeme me je promatrao zbog čega sam imala poriv promeškoljiti se. Zagrizla sam donju usnicu zbog čega su njegove plave oči bljesnule. Završio je razgovor i spremio svoj mobitel u džep kaputa.
„Moram ići. Hvala ti što si me saslušala."
„Hvala tebi na razgovoru. Mislim da mi je to bilo potrebno." Ustao se i obukao kaput na to svoje prekrasno tijelo. Progutala sam knedlu dok sam ga pratila do vrata. Moj pogled je bio zalijepljen za njegovu stražnjicu. Bila je impresivna i željela sam je dotaknuti pa sam se nekako morala spriječiti da to ne učinim.
Lando me je pozdravio te je otišao do svoga auta i nestao. Stajala sam neko vrijeme na vratima dok se netko iza mene nije nakašljao. Okrenula sam se i ugledala svoga šefa Dereka kako mi se glupavo smiješi. Imala sam poriv pokazati mu srednji prst, ali sam se nekako suzdržala. Vratila sam se poslu iako su mi misli bile okupirane tim muškarcem i njegovim zanosnim plavim očima.