Odraz

"Previše je i da ja znam."

12. poglavlje

"Monika, što radiš ovdje? Zašto si se sakrila od Borne?" Lana počinje postavljati pitanja, a ja se samo molim u sebi da ne postavi previše oštra i privatna pitanja. Koliko mi je god najbolja prijateljica, povrijedit će ju to ako sazna da sam se ljubila s Dejanom i čak spavala s njim. 

"Duga priča", slegnem ramenima i uhvatim se jednom rukom za glavu svijesna da ću ipak sigurno joj morati reći ono što ne želim. A tako se bojim! Neka, sama sam si kriva.

"Dejanu će biti i duga pauza, stoga kreni pričati, Monika", ona prekriži ruke preko prsa i spoji svoje usne u ravnu crtu. Vidim da nije oduševljena, a kako će tek biti dok sazna apsolutno sve. 

"Lana, stvarno ne mogu... oprosti, ali ne mogu i ne želim pričati o tome. Moram se prvo sama srediti", hrabro joj kažem, iako i dalje znam da će navaliti.

"Monika, riječ je o Dejanu i Borni. Zaboravljaš što imaš s Bornom, a što si imala s Dejanom?" Ona migne obrvama i odšeta do fotelje u koju sjedne. Dođe mi ideja da jednostavno pobijegnem, ali ipak odustanem od toga. Možda je ipak sad pravo vrijeme kad ću joj sve reći, možda mi kako može pomoći.

Tiho dođem do nje i sjednem u drugu fotelju preko puta nje te teško uzdahnem. Treba mi puno zraka i vremena da se saberem. "Što se događa?" Još jednom Lana postavi pitanje, a ja osjećam kako mi se suze nakupljaju u očima. 

Ja okrenem pogled od nje i podbočim glavu na ruku. Ona se nagne prema meni i raširi oči. "Nije valjda ono što mislim da je?" 

"Ne znam što ti misliš", prekrižim jednu nogu preko druge i zabacim glavu u naslonjač fotelje. Lana uzdahne i suzi oči, "Znaš na što ja mislim. Da li se dogodilo išta između tebe i Dejana?" Znala sam da će ovo pitati, samo nisam htjela razmišljati o odgovoru prije. Sad me uhvatila. Teško da se izvućem iz ovog sranja. 

"Monika?" Pozove me, a ja se trznem iz razmišljanja. Ona ponovi pitanje, "Da li se dogodilo išta između tebe i Dejana?" Njen pogled je prikovan za mene i čita me kao knjigu.

Šutim i buljim u stop. Ona duboko i razočarano uzdahne, no ništa ne govori. Samo čeka da joj sama priznam kako bi mi mogla očitati lekciju, prvo zbog Borne onda zbog sebe i mene.

"Dogodilo se", jedna suza mi padne niz obraz dok joj se obratim slabašnim glasom. Jače je od mene.

"Osjećaš li nešto prema Dejanu?" Odmah me upita. 

"Ne znam, Lana. Rekao mi je divne stvari, priznao mi sve, jednostavno nisam mogla ostati hladna prema njemu znajući da smo prije bili zajedno, voljeli se i radili zajedno neke stvari po prvi put. Nisam mogla odoljeti, Lana, ne mogu ti opisati koliko mi je falio taj moj Dejan koji nije arogantan i bezobrazan kao što je ovdje od kad je došao", u potpunosti sam joj rekla sve što mi je na duši dok su suze samo padale niz moje obraze. Nisam jecala, samo su me ulovile emocije. 

"Mislila sam da si pametnija", ja se namrgodim na njenu hladnu izjavu. Sigurno će opet spominjati kako smo se rastali, što nam je sve napravio i sve ostalo što više nemam snage slušati.

"Ja sam mislila da ćeš me razumijeti, da ti mogu sve reći bez osuđivanja. Očito sam se prevarila", naglo se ustanem nakon što joj se unesem u facu. Zaslužila je da i ja njoj nekad kažem svoje mišljenje koliko god ono bilo bolno i koliko god se ona ne slagala s time. 

Ona krene za mnom i povuče me za rame tako me okrenuvši prema sebi.

"Mislila sam da Dejan nikad neće moći stati na put između tebe i Borne, kao i između nas dvije", razočarano kaže i podigne ponosno bradu. "Voliš li ga kao što si ga voljela nekad?"

"Lana", zakolutam očima negodujući u sebi što me ovo pitala. 

"Dobro... neću vam stajati na putu, ali posljednji put kao najbolja prijateljica ti govorim da budeš pametna", tiho doda i namršti se.

"Ne budi luda, Lana, ne misliš ono što govoriš!" Suprostavim joj se jer mi je zadnje u cilju izgubiti najbolju prijateljicu koja mi je poput sestre. 

"Dejan nije onakav kakvim ga smatraš, ono što ti je on rekao je samo krinka, nemoj mu vjerovati", počela se ponašati kao prava zmija. I dalje ne vjerujem da misli ovako o njemu. Ne mislim ni ja sve najbolje o Dejanu, no još uvijek prepoznajem starog njega koji je nježan i dobar kao nekad. Lana ga je očito zaboravila takvog.

"Ne želim slušati što govoriš jer od kad se vratio stalno njega imaš na piku, govoriš odvratne stvari o njemu", zamahnem rukama i odgurnem ju od sebe. 

"Zaslužio je", jednostavno slegne ramenima.

"Da, slažem se da je zaslužio da ga se naziva svim pogrdnim imenima i ne vjeruje mu se, no zašto mu ne bi pružila šansu? Možda ima razlog zašto ti je napravio ono!"

"Ima li razlog zašto je ono napravio tebi?" Unese mi se u facu, a ja odmaknem pogled od nje. 

"Kaje se za sve, Lana", tiho promrmljam, a ona se cinično nasmije kao da joj je zabavno ovo slušati.

"I ti mu vjeruješ?" 

"Da, Lana. Vjerujem da se kaje, jer nije više glupi devetnaestogodišnjak koji ne zna posljedice onoga što je napravio. Sad ih jako dobro zna i spreman je napraviti sve da mu se oprosti."

"Monika, znam puno više od tebe, zato je najbolje da me barem jednom poslušaš." 

"Pa kad znaš puno više od mene, onda reci što je to što skrivaš i tajiš?" Prekrižim ruke preko prsa i znatiželjno, no ne spremna za odgovore, ju pogledam. 

"Previše je i da ja znam", mrko me pogleda odlučivši mi ne odgovoriti na pitanje. Skriva nešto opako i zato tako loše stvari govori o Dejanu, zna kao što kaže, puno više nego ja. "Posljednji put ti kao najbolja prijateljica govorim da se makneš od Dejana."

Nakon te zadnje upozoravajuće izjave, izađe van iz Dejanovog ureda okrznuvši me ramenom u moje rame. Ovakav kraj nisam očekivala. Očekivala sam da će me napasti na drugačiji način u vezi toga što se dogodilo između Dejana i mene, no njoj to nije bilo bitno. Bitno joj je očito samo da se maknem od njega, jer ona zna previše. E, pa saznat ću i ja previše. 

...

Jedno kratko poglavlje, no eksplozivno! Naše najbolje prijateljice Monika i Lana su se posvađale. Što mislite što je to što Lana zna, a ne želi reći Moniki?

xoxo