Donor✔

32.

Sparkirala sam motor na mjestu na kojem sam ga našla i sišla s njega. Desetak minuta kasnije došao je i Xavier. Sišao je s motora i krenuo prema meni. Dala sam mu ključeve i sa neutralnim izrazom lica okrenula se prema liftu i otišla.

"Surea!" čula sam Xava kako zove za mnom no ja sam već stisnula gumb lifta.

Prije nego što su se vrata zatvorila, Xavierova noga ih je zaustavila. Ušao je unutra i stao pored mene.

"Oćeš pričat o tome?" pitao me blago šapćući.

"Ne." odgovorila sam kratko. Lift se zaustavio na prizemlju te su se vrata otvorila. Krenula sam izaći no Xavierova ruka mi se našla na putu. Mrgudno sam ga pogledala dok je on stisnuo gumb za svoj kat.

"Ako je ne makneš nemoj misliti da ju neću slomiti." rekla sam mu na što on nije micao ruku nego se cijeli pomaknuo radeći zid između mene i vrata.

Lift se zatvorio i moja šansa da izađem je prošla.

Xavier je obje ruke naslonio na zid pored moje glave. Tijela su nam se skoro doticala, dok je njegov pogled bio na meni.

"Što sad hoćeš?" prekrižila sam ruke preko prsa što ga je navelo da automatski spusti pogled u tom smjeru. Nasmijao se sam sebi i pogledao u mene.

"No, oćeš mi reći o čemu se radi?" gledala sam ga direktno u oči pokušavajući ne skretati pozornost na usnicu koju je nesvjesno grizao.

"Nevjerojatno si slatka kad si ljuta."

Nasmijao se onim svojim poznatim zavodničkim osmjehom i prije nego što sam došla k sebi, njegove usne su se našle na mojima.

Nakon što sam mu vratila poljubac, odmaknula sam se.

"Nije mi do toga trenutno." rekla sam bezvoljno.

"Oh ma nemoj, tvoje tijelo govori drugačije." naslonio se na mene i pribio me uza zid. Polako ponovno spustivši svoje usne na moje.

Ruke su mu se polako spustile na moje dupe koje je zgrabio i povukao k sebi. Iskoristila sam tu priliku da skočim i obavijem svoje noge oko njegova struka.

U ovaj poljubac sam unijela sve emocije. Od ljubavi i strasti prema njemu, do mržnje i ljutnje prema svojoj obitelji.

DING!!

Dizalo je stalo i vrata su se otvorila.

"Xavier jesi to ti?" čuli smo Marijin glas kako se orio kroz stan.

"Shit. Zaboravio sam da je ona doma." spustio me te se odvojio od mene. "Ja joj idem odvuč pažnju, a ti odi u moju sobu." rekao mi je na što sam klimnula glavom.

Izašli smo iz lifta i razdvojili se. Skinula sam štikle da se ne čuje hodanje i na prstima se popela stepenicama do sobe.

"Da Maria ja sam." čula sam Xava kako joj odgovara. Osluhnula sam da bih primijetila da još s njom priča.

Vratila sam se svom naumu i polako došla do sobe. Otvorila sam vrata i potiho ih zatvorila natrag.

Sada mogu normalno hodati. Skinula sam jaknu i torbicu te ih stavila na ormarić pored.

Legla sam na krevet i vratila malo vrijeme unatrag. Na događaj koji se odvijao prije samo pola sata.

Kako im je samo mogla tako nešto reći o meni. Zna istinu, i opet je odlučila lagati. Kakva je to majka? Zapravo kad malo bolje razmislim, nikad se i nije ponašala kao jedna. Više smo joj mi bili eksperimenti u odgajanju. Dok sam ja bila onaj prema kojoj su bili najstroži.

Iz misli me trznulo otvaranje vrata. Iza njih je ušao Xavier i sve misli o okupljanju su mi se maknule iz glave.

"Mariu sam poslao doma." rekao je zaključavši vrata. Okrenuo se prema meni sa zlim smiješkom.