37. deo

971 51 0
                                    

Koraci cipela su se bližili sve više vratima tatinog kabineta. Haljina mi je postala užasno tesna i neudobna.
M: ,,Učinilo ti se."
Oglasio se Markov glas.
Šta će on ovde?
Prevrnula sam očima. Naravno da je ovde kada je Tatina desna ruka, i kad treba i kad ne treba. Mada ga nisam videla kada sam dolazila, bio je tu Alek da me dočeka na ulazu.
Zvuk koraka je takođe utihnuo kada je otišao. Sačekala sam tri minuta kako bih se odlepila od hladnog zida.
Ali, čak i da pomisli da je neko ovde, ne bi mogao da uđe, zar ne? Tata bi mu rekao da spavam u svojoj sobi i on sigurno ne bi smeo da ulazi u sobu koju sam zaključala odlazeći iz nje.
Otac mi nije toliko glup da mu govori kod ovde sobe, jelda?
Zapitkivala sam se čeprkajući po policama. Umalo da ne kinem zbog prašine koja je pala na mene.
J: ,,Odvratno."
Sve fioke, kroz koje sam prošla, bile su otključane i u njima se ništa nije nalazilo.
Ali jedno mi je zapalo za oko. Fioka njegovog radnog stola je bila zaključana. Jedna velika fioka u dnu stola u koju je mogao da stane čitav veliki sef.
Odmahnula sam glavom. Glupa sam. Previše sam glupa. Pogledala sam u sliku na kojoj je naslikan pejzaž nekog meni nepoznatog mesta.
Iza slike se nekada nalazio sef. Mora da je ostao na mestu.
Pazila sam da ne oštetim sliku dok sam je skidala sa zida. Umalo da sam je ispustila iz ruke kada mi je zazvonio telefon. Ko je sada? Jebote.
Iskolačila sam oči. Tata.
Ostavila sam sliku pažljivo na podu i javila sam se na telefon što sam tiše mogla.
T: ,,Laura? Gde si? Rekao mi je Alek da se ne osećaš dobro i otišao sam u tvoju sobu. Ne vidim te ovde?"
Zar je nisam zaključala? Ključ je kod mene, u torbici.
J: ,,Ja sam izašla, izvini što se nisam pozdravila sa svima ali pozlilo mi je."
Uzdahnuo je nezadovoljno.
Sve vreme sam motrila na vrata očekujući da će neko da uđe. Srce mi se nije smirivalo.
T: ,,Kako si otišla? Mark može da javi mom lekaru da dođe kod tebe."
J: ,,U redu je, sama ću."
Mahala sam rukom ne znajući šta da radim.
J: ,,Vidimo se uskoro."
T: ,,Čudna si."
Ispustila sam uzdah.
J: ,,Čini ti se."
Sada tek ne znam kako ću izaći iz ove kuće.

Savršeno nesavršeni (Završena)Όπου ζουν οι ιστορίες. Ανακάλυψε τώρα