"Fallen Angel" |z.m.-croatian| *COMPLETE*

"Chapter TwentyFour- Nothing is the same anymore."

*Mjesec dana kasnije*

Nista vise nije isto. Moj Anđeo vise nije kao prije. Ne smije se, zatvorena je u sebe, uopce ne pricamo. Progovorimo malo samo kada jedemo. I neda mi da ju uopce dotaknem. Jebemti i onu noc. Zasto nisam dosao ranije? Zasto? Nista od ovoga se ne bi događalo. Oh kako mi samo fale njene usne. Mjesec dana bez ijednog njenog dodira i pogleda je pakao za mene!

Kriv sam, kriv sam jer sam mogao doci ranije i sprijeciti to, ali nisam. Tako mi nedostaje stara Nic... Tu noc smo Harry i ja culi njeno vristanje i odmah pojurili u tu kucu. Prvo sam cuo samo njene misli, ali na kraju i glas. Snazno sam otvorio vrata i jedino sto sam vidio jest kako Edward iskace kroz prozor, a na krevetu lezi moj uplakani, krvavi, skvrceni Anđeo. U pocetku me je odbijala u dodiru, ali sam ju onda prisilno zagrlio te je pocela jos vise plakati i ridati. Prvih tjedan dana se svaku noc budila sa vriskom, ali ju nikako nisam mogao utjesiti. To je prestalo nakon nekog vremena, tj. tjedan dana, ali jos uvijek ju ne smijem dodirnuti, nedostaje mi...

"Sto je za rucak?" Iz misli me je probudio njen hladni glas. Skrenuo sam pogled prema njoj te se ona pocesala na straznjem dijelu vrata i skrenula pogled. Da! Rucak!

"Uhmm.. Imas juhe, mesa i krumpira u kuhinji." Osmjehnuo sam joj se, ali mi nije uzvratila osmijeh. O cem vam ja govorim? Otisla je u kuhinju te sam vratio pogled na ugaseni TV, ali kada mi se trbuh nakon nekoliko minuta oglasio, pojurio sam u kuhinju.

Usao sam i vidio da si Nic vec stavlja krumpir u tanjur. Nasmijesio sam joj se kada me pogledala, ali odmah je okrenula glavu te sjela na svoju stolicu. Stavio sam si juhe u tanjur te sjeo preko puta nje. Pogledavao sam ju svake dvije sekunde.

"Prestani me gledati!" Hladno me je upozorila. Sto ne smijem ni to? A k vragu! Pogled sam zakljucao na svoj tanjur i ubrzo cuo struganje stolice od pod. Nic se ustala i stala ispred sudopera te pocela prati svoj tanjur. Imao sam savrsen pogled na njenu malu guzu. Oh, kako bih ju sada htio dodirnuti. Okej, Zayn, smiri se...

Izasla je iz kuhinje taman kada sam ja ustao i stavio si drugi dio rucka u tanjur.

Zavrsio sam s jelom te usao u dnevnu. Nije tu. Potrcao sam prema sobi i ugledao ju kako lezi okrenuta mi leđima sa slusalicama u usima. Lagano sam sjeo na krevet i ona je odmah izvadila slusalice i pogledala me. Pricekao sam da vidim hoce li pobjeci jer je to uvijek radila kada sam joj se pokusao uvuci u krevet. Legao sam pokraj nje i okrenuo se na bok. Stavila je slusalice natrag i okrenula mi leđa.

"Sto slusas?" Upitao sam ju kada sam skuzio da nije pojacala do maximuma, sto inace radi.

"Jeronimo- Firefly" kratko mi je odgovorila. Kimnuo sam glavom iako me nije mogla vidjeti.

"Zasto si ti zapravo ljuta na mene?" Upitao sam ju kljucno pitanje naglasivsi rijec 'zapravo'. Uzdahnula je, izvadila slusalice i legla na leđa.

"Sto ti mislis?" Kratko me pogledala i opet vratila pogled na strop. Sto ja mislim? Sto mislim? "Sjeti se malo Gemme i razloga zasto sam uopce istrcala van." Ajme, pa skroz sam zaboravio na onaj jebeni poljubac sa Gemmom!

"Hoces li napokon poslusati moju stranu price?" Kimnula je glavom te sam nastavio. "Krenuo sam ju staviti na kauc, ali ona me je nekako povukla k sebi i poljubila me. Bas u toj stotinki si vidjela poljubac. Stotinki!" Uzviknuo san i vidio joj kajanje u ocima. "No, ipak nisi ti za sve kriva, naravno." Dovrsio sam i pogledao ju.

"Oprosti." Pogledala me je svojim plavim ocima i osmjehnula mi se. Je li moguce?! Osmjehnula mi se nakon punih mjesec dana?! Refleksno sam joj uzvratio osmijeh.

"Nisi ti za sve kriva. Trebao sam onu noc doci ranije, barem me se ne bi bojala." Snuzdeno sam rekao i sjeo u indijanski polozaj. Lagano se osmjehnula i vratila slusalice u usi. Razmisljao sam kako bih mogao zapoceti nekakvu temu. Kad se vec boji muskog dodira, valjda se ne boji pricati s muskarcima.