"Fallen Angel" |z.m.-croatian| *COMPLETE*

"Chapter FourtySeven- A walk"

Zrake sunca probijaju se kroz krosnju drveta pa prozor sve do mojih ociju. Namrstim se na takvu svjetlost i zacujem tihi smijeh pored sebe. Nasmjesim se znajuci tko je to te protrljam oci otvorivsi ih.
"Dobro jutro spavalice." Zayn mi se ponovno osmjehne i otisne mi poljubac na celo. Zijevnem mrmljajuci "Jutro" i rastegnem se.
"Koliko je sati?" Jedva upitam sa svojim hrapavim glasom koji imam ujutro.
"11." Zayn mi kratko odgovori uz smjesak. Njegov glas nije hrapav, cini mi se da se probudio dosta ranije.
"Kad si ti ustao?" Jos uvjek pomalo mrmljam dok mi se usta ne naviknu na pricanje. Ponovno protrljam oci i zijevnem. Razbuđivanje kod mene traje...

"Ne znam, mislim oko 9 ili 10." Progovori i slegne ramenima. Ustanem iz kreveta te odem u kupaonicu ostavljajuci Zayna u polusjedecem polozaju na krevetu.

Obavim sve sto se tice higijene, obucem se i zakoracim u sobu.
Zayn spava. Tj, zmiri, ne vjerujem da je tako brzo zaspao.

Na prstima se dosuljam do kreveta te ni manje ni vise nego mu skocim ravno na trbuh uz uzvik "Buđenje!"
Tiho prostenje i u sekundi sam vec ispod njega. Osmijeh mi pobjegne kad nam spoji usne u dugi lagani poljubac.

"Opet imas plavice." Kaze mrsteci se i dodiruje moje ruke. Osmjehnem se na njegovu brigu.

"Da, imam, ali me nije briga Zayn. Jucer je bilo prelijepo, a i svakako ne bole toliko." Moje rijeci se poniste kada siknem nakon sto pređe preko jedne vece. "Osim te." Dodam i nasmijem se kratko, a on se i dalje mrsti.

"Oprosti." Oci nam se susretnu i vidim iskreno zaljenje. Namrstenog lica vise nema, zamijenilo ga je zabrinuto.

"Volim te, Zayn." Progovorim tiho zanemarujuci njegovo ispricavanje te mu rukama obuhvatim lice. Nasmjesi se i krene reci "I ja te-", ali ga prekinem poljupcem. Nasmjesimo se oboje kroz poljubac te zagrlimo nakon njega.

"Gladna sam." Kazem odjednom dok se grlimo. Cujem njegov smijeh te ustanemo iz kreveta krecuci se prema kuhinji. Osjetim miris necega no ne mogu razaznati sto je to. Na vratima kuhinje istog trenutka ugledam tople sendvice, a uz njih vocni sok. "Opa." Izustim iznenađena. Napravio je dorucak. Za nas. Tko je zensko u ovoj kuci?

"Znam da budes gladna cim se probudis pa sam iskoristio vrijeme." Osmjehne mi se i zagrli me s leđa. Polozi glavu na moj vrat koji nakrenem malo u drugu stranu. Kao da sam mu dala znak, ostavi par poljubaca na mome vratu. Odmaknem se od njega te sjednemo oboje za stol.

Nakon pojedenog dorucka, tj. vise rucka, sjeli smo na kauc i listali programe po TVu.

"Ostavi to!" Uzviknem kada se pokaze program na kojem svira It's my life, od Bon Jovia. Ustanem se i uzmem prvo sto mi je pri ruci kao mikrofon. To je bio daljinski. Plesem i urlam na pjesmu kao da sam sama u kuci, a u pozadini cujem Zaynovo smijanje.

"Nisi normalna." Izusti kroz smijeh gledajuci me kako "plesem", ako se to moze uopce nazvati plesanjem. To mi je jedna od najdrazih pjesama, sto mogu?

"Znaaam." Kazem i bacim se na kauc pored njega nakon zavrsetka pjesme. Ostavim mu kratki poljubac u obraz te krenem ponovno prebacivati programe.

"Sto je to bilo?" Upita me.

"Sto?" Pogledam ga zbunjeno jer ne razumijem na sto misli. Poljubi me u obraz i izgovori "Ovo." Sto je tu cudno? Zapitam samu sebe i vidim njega kako pokazuje na svoje usne koje su izvijene u smjesak. Nasmjesim se i ja. Priblizim se k njemu i spojim nam usne u jedan dugi, lagani poljubac.

(...)

Sedam je sati navecer, a ja sjedim sama u dnevnoj. Zayn nam je otisao po nekakvu hranu do trgovine i potrebne namirnice za kucu. Gledam u ugaseni televizor i razmisljam o svemu. Bujice osjecaja struje u meni dok se prisjecam saznanja da sam nefil, dva saznanja da su mi roditelji i Tatiana umrli, nesreca, silovanje, a svi lijepi trenuci sa Zaynom se ispreplicu među tim događajima. Pocnem ubrzano disati zbog pune glave. Treba mi zraka...