Kasnije 10

500 34 0
                                    

10

Sofija mi je vratila za to što sam je stavio pred svršen čin što se tiče upoznavanja mojih roditelja. Iako ih nije zvanično upoznala, obećali su da će oni nas posetiti čim pre. Nije bila ljuta, bila je presrećna zbog toga, ali mi je vratila zbog toga koliko se osećala pogubljeno. Samo što je njena osveta bila hiljadu puta gora stvar. Sačekala je taman toliko da sam se opustio i nisam više to ni očekivao. Sve je taman postalo normalno i krenulo nekim svojim posebnim tokom. Marina i Edi su sami predložili da se oni presele u Marinin stan za koji ja nisam ni znao da postoji, ali sam im bio zahvalan što su živeli sa mnom bez obzira na to što je Marina imala svoj stan. Edi i ja smo već radili na preuređivanju svega i osiguravanju kuće za malo dete. Nisam mogao da verujem koliko stvari mogu povrediti decu i šta su sve deca u stanju da urade, biće pravo čudo ako to dete odraste normalno i ja ne poludim u procesu. Edi je dve nedelje bio ljut na Marinu što mu nije rekla, a ja sam joj odmah oprostio jer me nije bilo briga, bio sam srećan. Sofija se zvanično preselila posle samo nedelju dana i sve je bilo savršeno. Bilo je malo čudno na poslu u početku, a kasnije mi je prosto bilo zabavno da je izazivam jer je odbijala čak i da me poljubi. Dve nedelje nakon što sam saznao da ću postati otac sam prvi put video malo stvorenje na ekranu jer me je Sofija vodila sa sobom na pregled i ne mogu rečima opisati koliko je to bilo prelepo iskustvo. Nisam bio neki vernik, ali bih rekao da je to bilo gotovo Božansko iskustvo. Dok sam posmatrao maleni balončić na ekranu sve što me je činilo muškarcem je bilo odsečeno od mene jer sam plakao kao malo dete i nije me čak ni bilo briga više što sam se raspao jer sam se sastavio i to nisam više bio ja. Razumeo sam na šta je Sofija mislila jer se sve u meni sada okrenulo ka malom biću i njoj. Posle pregleda smo išli na kafu jer je Sofija to predložila i trebao sam odmah znati, ali bio sam na sedmom nebu i nisam čak ni primetio da nešto nije u redu jer se smešila i posmatrala me sve vreme. Mislio sam da joj je zanimljiva moja reakcija, ali ne, ona je čekala moju reakciju na njenu savršeno tempiranu osvetu. Ušli smo u kafić i odmah sam znao šta se dešava jer sam imao potrebu da propadnem u zemlju. Pustio sam njenu ruku dok me je vukla ka stolu, ali ona me nije želela pustiti i pre nego što sam mu video lice sedeo sam kraj nje nasuprot čoveka koji je bio vlasnik kompanije u kojoj sam radio. Gledao je cenovnik kao da gleda šta će naručiti, nije progovarao, ni jedno od nas nije. Ja nisam verovao da se ovo dešava, Sofija se tresla suzdržavajući smeh, a njen otac se smešio navodno ne primećujući da mi uopšte sedimo ovde. Podigao je pogled tek kada nam je prišao konobar, odmerio je Sofiju i mene pre nego što je skrenuo pogled na konobara i naručio nam svima kafu. Osećao sam se kao da sam u srednjoj školi i sedim u direktorovoj kancelariji jer sam razbio prozor kada sam slučajno šutnuo loptu u pogrešnom pravcu.
,,Kako je moje unuče?-",pitao je kada je vratio pogled na mene i Sofiju. Ja sam imao osećaj kao da nas je uhvatio u krevetu i mislim da sam bio rumeniji od raka sada. Nije bilo šanse da sakrijem od njega da spavam sa njegovom ćerkom, nije se to dete samo napravilo. Udaljio sam se od nje koliko sam mogao, a da to deluje neprimetno. Sofija me je zgrabila za ruku i povukla nazad ka sebi.
,,Doktor kaže da raste i razvija se kao što bi i trebalo", odgovorila je, a on se nasmešio nežno. On je izgleda bio podjednako srećan kao i moji roditelji i to je bilo nešto što nisam očekivao ni za milion godina.
,,Znači da mu se sviđa što živite svi zajedno sada. Drago mi je iako nisam više toliko upućen. Takođe želim da vidim nove slike ako ih imate", obraćao se meni, a ja sam zbunjeno klimao glavom i gurkao laktom Sofiju da mu da snimke sa današnjeg pregleda.
,,Da li je problem da dođem po nekad u posetu jer mi nedostaje Sofija?", pitao me je dok je Sofija burlala po torbi i znao sam da je to namerno radila, nije joj trebalo toliko vremena to da uradi. Tek kada me je ovo pitao sam shvatio da on sve vreme zna sve ovo i nisam mogao da verujem da me nije ubio odmah kada je saznao. Pitao sam se od kada zna, ali nisam mogao da pronađem promenu u njegovom ponašanju u mojim sećanjima. Moguće je da mu je Sofija objasnila svoju odluku, ali opet nije imalo smisla da me nije prosto ubio. Imao je dovoljno para da je mogao barem da me pošteno prestraši, ali on je izgleda bio jedan od onih roditelja koji se nije mešao, koji je samo bio podrška i poštovao želje svog deteta čak i kada ih ne razume. Udahnuo sam skupljajući hrabrost da započnem ovaj razgovor.
,,U redu, razumem da imam mnogo toga da objasnim i razumem da vam verovatno nisam baš omiljena osoba i ne krivim vas za to. Ja volim Sofiju i nisam želeo da mešam našu vezu sa radnim mestom i razumem da je sve to sada komplikovano i nije mi važno šta će se desiti sa time. Mislim da mogu naći drugi posao. Nisam znao da je trudna i žao mi je što sam propustio prve nedelje i hvala vam što ste vi bili uz nju kada ja već nisam. Razumem ako mi ne verujete, ali neću je više nikada izneveriti i biću uz nju uvek. Ne morate brinuti oko toga", održao sam moj mali govor i udahnuo duboko jer mi je ponestalo vazduha. Besramno pravdanje je bilo naporan posao. Sofija i njen otac su se odmerili zbunjeno pre nego što su oboje prasnuli u smeh. Sofija je predala preko stola snimak sa današnjeg pregleda i on ga je odmah otvorio i gledao smešeći se zaljubljeno par sekundi pre nego što se sabrao i stavio snimak u fasciklu koju je držao na stolu. Sofija mu je verovatno dala kopiju. Nisam stigao ni da je pitam to on je skrenuo pogled na mene i nasmešio se ljubazno, pomislio sam isto što sam pomislio kada sam ga prvi put video, bio je neverovatno ljubazan i dobar za osobu koja je bila na čelu onolike kompanije.
,,Leone protivno onome što si imao prilike da veruješ kada me vidiš na radnom mestu, ja nisam neupućen u sve ovo. Znao sam sve o ovome još taj dan kada te je naterala da prihvatiš posao i rekla mi da je trudna i... Bio je to jedan dug razgovor koji je bio ringišpil emocija i prepun ubalavljenih maramica. Uglavnom, ja verujem njoj i ne krivim nikoga zapravo. Osim toga dokazao si se dobrim radnikom i dobrom osobom na kraju krjeva. Ne bih da trošimo vreme na objašnjavanja sa tvoje strane jer nije potrebno i znam uglavnom sve. Što se tiče tvog radnog mesta o tome sam pričao sa Sofijom i pre nego što si počeo da radiš. Pričali smo o mogućnosti da se pomirite i pričali smo o tome šta će se desiti sa njenim radnim mestom kada ode na trudničko odsustvo. Postoji nekoliko načina da se izbegnu sve neprijatnosti, dobro, većina neprijatnosti, a ja ih neću objašnjavati sada, objasniće ti Sofija pa vi odlučite šta želite povodom toga da uradite, ja ću podržati šta god vi mislite da je najbolje", slegnuo je ramenima i skrenuo pogled na Sofiju koja je jednom klimnula glavom. Nisam imao šta zapravo da kažem na sve što je rekao jer sam bio šokiran što uopšte pričam sa njim van radnog mesta i još više sam bio iznenađen činjenicom da je on znao ko sam ja i pre nego što sam zapravo počeo raditi.
,,Da li će mama posećivati uskoro? Leonovi roditelji dolaze za par nedelja, bilo bi dobro da i ona bude ovde tada", Sofija je progovorila pre mene i nije mi promakla tuga u njenom glasu. Znao sam da njena mama ne živi ovde, ali nisam znao da baš nema prisan odnos sa njom kada mora njenog tatu pitati o tome kada će ova doći u posetu. Znao sam i odgovor jer je njen otac ragovao tako što je nabrao obrve tužno, ali Sofija je odmahnula rukom.
,,Ali ti ćeš doći zar ne?", nastavila je normalnim tonom i bio sam iznenađen koliko je brzo prešla preko toga jer je nekako bila pomirena sa time.
,,Naravno da hoću. Da li imate još iznenađenja ili je selidba i unuče sve što treba da znam?", pitao je i skrenuo pogled na mene. Da li je stvarno moglo biti veći šok da kažemo da ćemo se venčati od svega ostalog što se desilo?
,,Ne. Nećemo se venčati tata. Rekla sam ti to već, nismo prosto zainteresovani za to", odgovorila mu je umesto mene i znao sam da je prevrnula očima jer je njen otac podigao ruke defanzivno.
,,Samo pitam jer bi to bilo najbolje rešenje i za njegovo radno mesto i za sve ostalo. Niko ne voli papirologiju, a ja ne želim da menjam moj testament više", objasnio je i ja sam ovaj put morao da skrenem pogled na Sofiju jer mi nije bilo jasno kako bi to rešilo problem sa mojim radnim mestom.
,,Ako se venčamo niko neće misliti da si me napumpao i da si dobio to radno mesto zbog toga. Mislili smo da bismo mogli reći da smo venčani već neko vreme i to je sve, ali nisam želela da ti namećem tu ideju", objasnila je i prevrnula očima, ali već sam znao da me laže jer jeste to želela. Moja rekacija je bila da podignem obrve iznenađeno, ali već sam znao da ću uraditi ovo jer sam sada znao da ona to želi. Nije me bilo briga zašto je to želela, ako je to želela to će i dobiti.
,,Kasnije...", prošaputao sam i dobio iznerviran uzdah umesto odgovora. Nisam mislio da ću ikada više koristiti tu reč, ali sam sada znao da ću je uvek koristiti kao tajnu šifru za sve o čemu moramo pričati. 

Kasnije ✔️Hikayelerin yaşadığı yer. Şimdi keşfedin